U analizi praktične primjene Zakona o radu FBiH, naglašeno je da je novina da se plaća za obavljeni rad i vrijeme provedeno na radu sastoji od osnovne plaće, dijela plaće za radni učinak i uvećane plaće za otežane uslove rada, prekovremeni rad i noćni rad, te za rad na dan sedmičnog odmora, praznika ili nekog drugog dana za koji je Zakonom određeno da se ne radi, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
SSSBiH je problematizirao sastav plaće u kojem se nalazi dio koji se odnosi na radni učinak, čiju će ocjenu davati poslodavac, pod pretpostavkom da poslodavcu neće biti u interesu da izdvaja dodatna sredstva za plaće zasnovano na učincima.
Problem primjene u praksi ove odredbe je definisan da je zakonodavac propustio da definiše pojam radnog učinka i ovo bi moglo izazvati polemiku u praksi i primjeni Zakona. U Zakonu o radu Republike Srbije, radni učinak se definiše pozivanjem na kvalitet, obim posla i odnos prema radnim obavezama, što može biti smjernica za definisanje radnog učinka i u FBiH. Bez obzira na propust zakonodavca da definiše šta se smatra radnim učinkom, ipak smatramo da je dobrodošla promjena da se ovaj pojam uvodi u metodologiju obračuna plaće, čime se uspostavio pravni okvir za stimulisanje radnika koji bolje, kvalitetnije i učinkovitije rade.
Zakonodavac je prepoznao da je ovaj problem zapravo jedan od bitnih problema primjene zakona pa najavljuje da će izmjene zakona dotaći i tu materiju. Najavljene izmjene Zakona o radu izazvale su ogromne polemike i reakcije u javnosti. Među ukupno dvadesetak predloženih promjena je i ona u dijelu koji definira plaću, i to na način da se plaća za obavljeni rad i vrijeme provedeno na radu sastoji isključivo od osnovne plaće, dijela plaće za radni učinak i uvećane plaće kako bi se ujednačio i pojednostavio način njezina obračuna. Dodaje se i stavak po kojem radni učinak na osnovi potreba procesa rada može definirati isključivo poslodavac.
