Ove godine, tema međunarodnog Dana žena u EU, je spolna jednakopravnost žena na tržištu rada koja je neophodna kako si se postigli UN razvojni ciljevi, posebno sa namjerom rasta zaposlenosti i smanjenja siromaštva do 2020.godine. Rodna ravnopravnost, odnosno jednako učešće žena na tržištu rada se više ne postavljaju kao pitanje, ali ono što se postavlja jeste da li postoji skrivena neravnopravnost? Ta skrivena neravnopravnost se posebno ogleda u neplaćenom radu žena, odnosno obavezama žena prema odgajanju djece i održavanju domaćinstva.
Prema Anketi o radnoj snazi u Bosni i Hercegovini živi 1,5 milion žena, od čega radnu snagu predstavlja 442.000, 307.000 je zaposleno, 136.000 nezaposleno, a katastrofalnih 878.000 neaktivno. Pitamo li se zašto je to tako? Da li je neplaćeni rad razlog za takvu situaciju? Trebamo li je mijenjati?
Izvor: LFS
Rodna ravnopravnosti je jedna od temeljnih vrijednosti Evropske unije te je naglasak naročito na jednakosti žena i muškaraca na tržištu rada. “Strateški angžman za rodnu jedankopravnost 2016-2019” (dokument Evropske komisije kojim se definišu prioriteti rodne jednakropravnosti u EU) je definirao sljedeće aktivnosti te stavlja fokus na:
- rast učešća žena na tržištu rada i jednak ekonomski tretman i
- smanjenje nejdenakosti u platama, zaradama i penizjama te borba protiv siromaštva žena.
Posljednjih deset godina stopa zaposlenosti žena u EU (žene u dobi od 20-64 godina) je porasla sa 60% na 64% , ali je razlika između zaposlenosti muškaraca i žena i dalje 11.5%. Razlici između nezaposlnosti/zaposlenosti žena uveliko doprinosti rad sa skraćenim radnim vremenom što je slučaj u gotovo svima zemljama članicama. Jedino je Švedska postigla ciljeve iz Strategije EU 2020 koji iznose 75% učešća i za žene i muškarce dok su Njemačka i druge dvije nordijske zemlje blizu postizanja ovog cilja. U Grčkoj i Italiji stope zaposlenosti žena su najniže u EU (iznose 44.3% u Grčokoj i 50.3% u Italiji).
Stopa zaposlenosti žena je samo jedan segment problema jer ako se posmatraju plate, upravljačke pozicije, učešće u u upravnim odborima, radno vrijeme žene gotovo u pravilu prolaze lošije od muškaraca. Samo je jedna vrsta radnog angažmana gdje žene “prolaze bolje” a to je neplaćeni rad. Jasno je da su žene daleko angažovanije kada su u pitanju obaveze u domaćinstvu od muškaraca, ovaj rad je od esencijalne važnosti kada je u pitanju održavanje porodice, ali način na koji muškarci i žene učestvuju u njemu je jedan od glavnih uzroka rodne neravnopravnosti.
Prema podacima OECD istraživanja, žene u Portugalu, Italiji i Irskoj žene čine 70% kada je u pitanju neplaćeni rad te čak i u zemljama koje su poznate po rodnoj ravnopravnosti, žene čine dvije trećine. Jednaki udio mušakraca i žena bi u svakom slučaju, uticao na karijeru žena kao i na korištenje mogućnosti za samozapošljavanje. Jasno je da nejednakost u podjeli kućnih poslova stavlja žene u neravnopravan položaj u smislu punog korištenja ljudskog kapitala žena na tržištu rada.
Javne politike mogu doprinijeti smanjenju razlika naročito kada su u pitanju odluke o mogućnosti korištenja predškolskih ustanova, vrtića i sl. za brigu o djeci, a jedna od mjera, koja može doprinijeti jedakoj podijeli odgovornosti jeste mogućnosg porodiljnog odsustva za muškarce. Ta mogućnost je omogućena i u Bosni i Hercegovini novim zakonskim rješenjima (ako zanemarimo da je zakon o radu FBiH proglašen neustavnim).
Mogućnost da se osigura adekvatna briga o djeci (ekonomski pristupačna) u velikoj mjeri utiče na žensku zaposlenost te su stoga zemlje članice EU 2002. godine i dogovorila takozvane “Barselona ciljeve” za uključivanje djece u predškolske ustanove i to za 90% djece u dobi od tri godine do školske dobi, te za 33% za djecu ispod tri godine. Trenutno, deceniju nakon, jasno je da je napravljen veliki progres na koji su uticali ovi ciljevi te je na primjer u Njemačkoj zabilježen rast od 16% u Sloveniji za 24% za djecu ispod tri godine itd.
Promovisanje rodne jednakopravosti sada predstavlja temelj za napradak u budućnosti. Studija Harvard Bussines School ukazuje na činjenicu da kćerke zaposlenih majki će vjerovatno biti zaposlene, odgovornije, raditi više, te više i zarađivati od ženske djece majki koje su bile “majke sa punim radnim vremenom”. Studija pokazuje da ukoliko majka radi to ima uticaj i na podjelu kućnih odgovornosti, te su i sinovi majki koje rade su također spreminiji da preuzmu kućne odgovornosti.
Rodna ravnopravnost kako je definišemo danas će imati posljedice i u budućnosti. Kada majke rade, one postaju primjer za buduće generacije, ali žene moraju dobiti i podršku javnih politika koje trebaju doprnijeti rodnoj ravnopravnosti.
Rezultati aktivnosti Projekta zapošljavanja mladih, koji je u saradnji sa službama za zapošljavanje uspostavio aktivnu mjeru Klub za traženje posla kako bi podstakao mlade žene i muškarce da aktivnije prisutpe traženju posla tako što će tokom tri mjeseca grupnog savjetovanja raditi na unapređenju zapošljivosti, pokazuje da je moguće doprinijeti većem zapošljavanju žena.
Tako je od početka uvođenja ove aktivne mjere ukupno je učestovalo 5385 mladih od čega 3265 žena (60.63%). Od ukupnog broja zaposlenih 2200 zaposlilo, od čega 1342 ili 61% žena što je pokazatelj da je, uz pravu podršku mladima i ženama i muškarcima, moguće pomjeriti stvari sa mrtve tačke, naročito imajući u vidu činjenicu da se program Kluba provodi uglavnom u manjim lokalnim zajednicama.