Svake godine Evropska komisija usvaja paket za proširenje, set dokumenata koji opisuju šta je urađeno na polju proširenja i izvještavajući o progresu za svaku pojedinačnu zemlju. Pored ovog strateškog dokumenta, Komisija procjenjuje u izvještajima o napretku šta su zemlje kandidati i potencijalni kandidati uradili u prethodnoj godini. Jučer (8.oktobra) je objavljen najnoviji izvještaj o progresu, među kojima i za Bosnu i Hercegovinu. Izvještaj konstatuje da je progres u području zapošljavanja i socijalnih politika veoma ograničen. O ovom izvještaju smo kratko porazgovarali sa Rankom Markušem, rukovodiocem Projekta zapošljavanja mladih (YEP).
Prema izvještaju uslovi na tržištu rada u Bosni i Hercegovini su u određenoj mjeri poboljšani unatoč kontinuiranim negativnim kretanjima u nekim sektorima (kao što je građevinski sektor). Bez obzira na blagi rast zaposlenosti u proizvodnom sektoru tokom 2013. godine, javni sektor još uvijek čini najveći udio u radnoj snazi (27%). Stopa nezaposlenosti (prema ILO metodologiji) je opala za pola procenta i čini 27.5% radne snage tokom 2013 te je ostala nepromijenjena tokom 2014. Istovremeno već ionako niske stope zaposlenosti i aktivnosti populacije u dobi od 15 godina i starijih pojedinačno se smanjila na 31.6% i 43.6%. “Sa stopama nezaposlenosti kod mlađe populacije treba biti posebno pažljiv jer u našoj kulturi se odvajanje od porodice i radna aktivacija dešava dosta kasnije, nego u drugim zemljama, pa je sasvim normalno i očekivano da mlada osoba starorsti 24 godine još uvijek studira, živi sa roditeljima i ne razmišlja o zaposlenju. Da bi se poboljšala statistika u ovom segmentu neophodno je uključiti i porodicu i obrazovni sektor”, smatra Markuš. Dodaje da su anketranje nezaposlenih lica i YEP lokalne inicijative pokazale da je interes mladih za volontiranje ili plaćeni radni angažman na jako niskom nivou, što kasnije uzrokuje visoke stope neaktivnosti.
Nema dileme da je nazaposlenost mladih alarmantna. Značajna razlika između podatake registrovane i anketne nezaposlenosti ukazuje na postojanje prilično velikog neformalnog tržišta rada. Markuš smatra da smatra da se diskusije po ovom pitanju vode već dugo vremena i da razlika između ove dvije anketne stope ne smije biti prikazana kao neformalno tržište, jer to zapravo ne mora biti tačno. LFS definiše statuse prema subjektivnom radnom statusu, odnosno prema subjektivno iznesenim odgovorima na postavljena anketna pitanja. Ove dvije metodologije daju dvije stope nezaposlenosti, koje se veoma rijetko podudaraju. Tipičan primjer je da je stopa nezaposlenosti cijele populacije znatno manja prema LFS metodologiji, dok je stopa nezaposlenosti mladih prema LFS metodologiji duplo veća od registrovane.
Markuš se u potpunosti slaže sa konstatacijom da su uslovi na tržištu rada su i dalje teški i struktutralna ograničenja otežavaju stvaranje radnih mjesta, uključujući radna mjesta za mlade, te da je neophodno da se smanje prepreke i podstakne zapošljavanje, te poboljša fleksibilnost na tržištu rada. On kaže da je ključno pitanje ko je zadužen za zapošljavanje, i nastavlja, vjerovatno niko: zavodi posreduju, vlade stvaraju poslovni ambijent, a poslodavci kreiraju tražnju za svojim proizvodima, tako da je teško reći da bilo ko u svom mandatu ima “zapošljavanje”. Zbog toga tu obavezu mora da preuzme vlada i da redovno obavještava javnost šta je urađeno da se poboljša ambijent za poslovanje, da se poslodavcima pomogne da se razvijaju, a da službe za zapošljavanje pomažu nezaposlenim licima da dođu do svoga cilja – zaposlenja.
Dalje izvještaj naglašava da su obje entitetske Vlade i Vlada Distrikta Brčko su usvojile godišnje akcione planove zapošljavanja. Strategija zapošljavanja FBiH je istekla 2013 godine, te je umjesto nje donesena Strategija jačanju funkcije posredovanja u FBiH, čijem je razvoju značajan doprinos dao i YEP. Markuš smatra da ova strategija ne može zamjeniti strategiju zapošljavanja, već predstavlja strategiju jačanja institucija zapošljavanja u FBiH, jako je značajno da je Evropska komisija prepoznala da je strategija razvijena i usvojena. Tekst strategije je dostupan na YEP web stranici, a očekuje da će FBiH Vlada da se ozbiljnije pozabavi pitanjem zapošljavanja, te da će razviti strategiju zapošljavanja i godišnje izvještavati o njenoj implementaciji.
Više od 40% nezaposlenih nisu aktivni tražioci posla, na šta je YEP ukazivao, a što je podatak koji je preuzet iz anketiranja nezaposlenih lica u Novom Sarajevu. Zbog toga je jako bitno da se mijenjaju podzakonski akti o evidencijama u oblasti nezaposlenosti, gdje je neophodno da se omogući izjašnjavanje nezaposlenih da li aktivno traže posao ili ne, smatra Markuš.
Izazovi na tržištu rada su ostali značajni. Prema izvještaju, nezaposlenost je u velikoj mjeri strukutralna i nastavila je da raste. Strukturna nezaposlenost se odražava i u velikom udjelu dugoročne nezaposlenosti i obuhvata oko četiri petine od ukupnog broja onih koji traže zaposlenje. Veliki je udio radno sposobnog stanovništva koje je neaktivno. Politike, kapaciteti i finansijski izvori su nedostatni za podršku njihovoj aktivaciji. Entitetske vlade i javne službe za zapošljavanje nemaju dovoljno administrativnih i finansijskih kapaciteta da implementiraju aktivne mjere za zapošljavanje te još uvijek provođenje pasivnih mjera preovladava nad provođenjem aktivnih u radu JSZZ-a. Markuš kaže da se nada da će pokrenute reforme koje JSZZ rade sa YEP-om, a nada se ubuduće i sa nekim EU projektom, dovesti do većeg angažmana na aktivnoj strani tržišta rada, jer u ovim uslovima ove institucije postaju zavodi za nezaposlene, odnosno zavodi za servisiranjeprava. Izdvajanja za aktivne mjere u proteklih sedam godina u FBiH su značajno smanjena, zbog servisiranja ratnih veterana, ipak je 140 miliona KM je utrošeno za ove svrhe. I dalje postoji veliki prostor da se utrošak ovih sredstava učini efikasnijim.
