Francuski film “Pravila igre” za koji je YEP otkupio prava za Bosnu i Hercegovinu, je večeras (1.11.2014) dobio nagradu na 57.međunarodnom filmskom festivalu u Lajpcigu. Film je prije Lajpciga bio prikazan i na kanskom festivalu, svoju premijeru će u BiH imati u okviru 6. Foruma o zapošljavanju mladih “Koga je biro zaposlio?” na Festivalu “Pravo ljudski”.
Savjetovanje u zapošljavanju postaje sve značajnija funkcija, jer mladi trebaju pripremu za ono što se zove kapitalistička ekonomija i sa čijom se okrutnošću sreću po prvi put kada završe školu i pokušaju da pronađu posao. YEP je s tom namjerom i kreirao mrežu klubova za traženje posla, te dva ogledna biroa, kroz koje je značajno uticao na proces kreiranja politika vezanih za sistem javnih službi za zapošljavanje.
Glavna radnja filma je o grupi mladih ljudi koji traže posao i u tom procesu dobijaju savjetodavnu podršku. Postoji trač da tržište rada traži hrabre indivudalce. U određenim okvirima, naravno. Realnost je: ako nešto ne odgovara, treba ga napraviti orgovarajućim ili odbiti.
Lolita se ne smije često. Kevin ne zna kako da se proda. Hamid ne podnosi šefove. Imaju 20 godina. Nemaju nikakve kvalifikacije. Oni traže posao i biće trenirani od strane savjetodavaca 6 mjeseci, kako bi naučili kako da se ponašaju i izražavaju na današenjem tržištu rada.
Motivi savjetodavaca u zapošljavanju su više nego časni: omogućiti mladima da imaju pristojan život u postojećem sistemu. Mladi vide novi i čudan svijet koji se otvara pred njihovim očima. Obje strane imaju najbolje namjere, ali sada i tada postoje problemi i postoje rizici za neuspjeh.
Vidjeli smo filmove o prijemnim ispitima za škole, ali ovakva situacije su dječija igra u poređenju sa ulogama Lolite, Kevina i Hamida, koji moraju učiti da igraju ukoliko žele u ulogu u filmu “živjeti (i preživjeti) u kapitalizmu danas”.
6. Vijesti će biti održan 13.11.2014.godine u okviru filmskog festivala “Pravo ljudski” i kao centralnu temu će imati diskusiju o savjetovanju mladih pri zapošljavanju. Na film će biti pozvani mladi ljudi širom BiH, kao i savjetodavci iz javnih službi za zapošljavanje.
————————————————————————————————————————————————————-
There’s a rumour that the employment market is looking for bold individualists. Within limits, of course. The reality is: if it doesn’t fit, it’s made to fit – or rejected.
Lolita does not smile readily. Kevin doesn’t know how to sell himself. Hamid can’t abide bosses. They are twenty. They have no qualifications. They are looking for work and will be trained by a consulting agency over six months to learn the behaviour and forms of expression today’s employment market demands.
The consultants’ motives are more than honest: to enable young people to lead a decent life in the existing system. The kids see a new and strange world open up before their eyes. Both sides practice the best intentions, but now and then there are still glitches and sometimes there’s even the risk of a crash.
We’ve seen films about the admission process of acting schools (“Addicted to Acting”, et al.). But such situations, though exciting, are child’s play compared to the roles Lolita, Kevin and Hamid must learn to play if they want a part in the performance that is called “living (and surviving) in capitalism today”.
Ralph Eue
