Vodič za nezaposlene: Šta sve morate ‘preskočiti’ da dođete do posla u BiH

Na listama zavoda i službi zapošljavanja u Bosni i Hercegovini krajem decembra 2014. evidentirane su 547.134 osobe. U odnosu na prethodni mjesec broj nezaposlenih osoba je manji za 185 ili 0,03 posto, podaci su Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Ipak, to su mikrokoraci koji ni blizu ne mogu popraviti zaista katastrofalnu statistiku i značajnije smanjiti broj nezaposlenih u ovoj državi… Dakle, šta treba činiti?

Piše: Dina GANIBEGOVIĆ
Sama misija masovnih zapošljavanja u BiH na momente se čini nemogućom, ako u obzir uzmemo prepreke koje treba „preskočiti“, kako bi došlo do značajnijeg koraka naprijed. Visoki porezi, ogormni doprinosi koje poslodavci izdvajaju za radnike, nepotizam pri zapošljavanju, korupcija – sve to čini samo mali dio problema s kojim se treba izboriti kada se govori o povećanju zapošljavanja u BiH.
U pokušaju da približi i razjasni problem velike nezaposlenosti u BiH, DEPO Portal donosi pregled najvećih prepreka s kojima se susreću nezaposleni prilikom traženja posla.

1. NEDOSTATAK RADNIH MJESTA
Jedna od glavnih prepreka pri zapošljavanju u BiH je nedostatak radnih mjesta. Zbog čega je to tako objašnjava Hasan Sejdić, koordinator Udruženja nezaposlenih u BiH.
– Radnih mjesta nema zato što nema ambijenta za njihovo otvaranje. Ne valja porezna politika, rad inspekcijskih organa nije za pohvalu, nema pristupa jeftinim finansijskim sredstvima… Veliki problem je i činjenica da se politika posljednjih 20 godina nije bavila ekonomijom, nego sama sobom. Dakle, dok god se ne stvori povoljan ambijent za otvaranje novih radnih mjesta, nezaposlena lica nemaju nikakve šanse – pojašnjava Sejdić.

Naš problem je u pogrešnosti privrednog sistema, u njegovoj nesposobnosti da zaposli raspoložive faktore proizvodnje. I pored krajnje niske cijene rada, vlada ogromna nezaposlenost, što se podjednako odnosi i na ostale prirodne i tehničke faktore proizvodnje. Zemlja je neobrađena, šuma se prekomjerno sječe, a nema drvne industrije, ne zna se šta će se sa prirodnim bogatstvima (voda, rude i slično) pa se „prodaju“ pod koncesije, preduzeća se uništavaju ili rade na krajnje niskom stepenu iskorištenosti, pojašnjava ekonomista Aleksa Milojević.

S druge strane, bh. ekonomista Aleksa Milojević ističe da radnih mjesta nedostaje zbog neprirodnosti ekonomskog stanja koje je prisutno u BiH, te iznosi sljedeće detalje:
– U uređenim privrednim sistemima koji su u stanju da dovedu do pune zaposlenosti svih raspoloživih faktora proizvodnje sasvim je prirodna zamjena skupljeg jeftinijim faktorom proizvodnje. Pojeftinjenje faktora rada ovdje na osnovi smanjenja doprinosa, prirodno bi dovelo do masovnije upotrebe radne snage, odnosno rasta zaposlenosti. U našim uslovima obilnosti rada (nezaposlenost) i oskudnosti kapitala to se pokazuje sasvim razumnom ekonomskom mjerom. Samo kada bi ona mogla da značajnije djeluje – ističe Milojević, te dodaje da je problem što BiH ne dostiže nivoe na kojima cijena faktora rada doprinosi promjeni obima njegove upotrebe.
– Naš problem je u pogrešnosti privrednog sistema, u njegovoj nesposobnosti da zaposli raspoložive faktore proizvodnje. I pored krajnje niske cijene rada, vlada ogromna nezaposlenost, što se podjednako odnosi i na ostale prirodne i tehničke faktore proizvodnje. Zemlja je neobrađena, šuma se prekomjerno sječe, a nema drvne industrije, ne zna se šta će se sa prirodnim bogatstvima (voda, rude i slično) pa se „prodaju“ pod koncesije, preduzeća se uništavaju ili rade na krajnje niskom stepenu iskorištenosti. Jednostavno rečeno privredni sistem je takav da ne uspijeva da angažuje raspoložive faktore proizvodnje ni na najnižem nivou zaposlenosti. I kako vrijeme odmiče, njegova nemoć je u porastu. U porastu je nezaposlenost ne samo radne snage nego i ostalih faktora proizvodnje – pojašnjava Milojević.
Om predlaže i rješenje kako bi se stvorila povoljnija klima za otvaranje novih radnih mjesta.
– Ukoliko želimo naprijed, nužno je da i mi u privrednom sistemu ostvarimo nedostajuću masovnu dioničarsku svojinu, kao osnovu izgradnje krupnih, prije svega krupnih industrijskih preduzeća. Način da se to ostvari je u ukidanju postojeće privatizacije prodaje i ostvarivanju nove privatizacije podjele. Greška privatizacije se mora ispraviti, što je uslov opstanka i kretanja naprijed.
Tek tada, nakon izgradnje novog privrednog sistema, sada ugradnjom u njega nosive masovne dioničarske svojine, krenut će masovna zaposlenost. Tek tada, u tim novim sistemskim uslovima, preduzeća će, kao i na Zapadu, reagovati na mjere ekonomske politike, što se odnosi i na mjeru smanjenja doprinosa kao stimulansa većem zapošljavanju, objasnio je Milojević.

2. DISKRIMINACIJA I NEPOTIZAM PRI ZAPOŠLJAVANJU
Javna je tajna da su korupcija i nepotizam glavne prepreke kod zapošljavanja u BiH. Praksa zapošljavanja ljudi u javnim institucijama i preduzećima po nacionalnom ključu umjesto po kvalifikacijama jedan je od osnovnih problema koji svoje uporište imaju u Ustavu BiH.

Diskriminacija žena pri zapošljavanju Od ukupnog broja osoba koje traže zaposlenje, njih 278.513 ili 50,90 posto su žene. Nezakonita, ali česta praksa poslodavaca u BiH je da, prije nego što zaposle ženu,  na razgovoru za posao provjere da li je udata i ima li djecu, računajući s tim da će neudate žene bez djece u narednom periodu poželjeti postati majke, pa će poslodavac biti primoran plaćati porodiljno odsustvo, što im je dodatni trošak. Nije rijetkost da žene nakon poroda dobiju otkaz, a da poslodavac ni na koji način ne odgovara za svoj postupak.

Dio zakonskih rješenja u ovoj oblasti se vješto zaobilazi, odnosno ne primjenjuje, a u dosta slučajeva podzakonski akti su prilagođeni onima koji žive nepotizam i korupciju.
Podaci „Transparency International BiH“ iz juna prošle godine pokazuju da je široko rasprostranjena percepcija građana da obrazovanje i iskustvo ne igraju nikakvu ulogu prilikom zapošljavanja u javnoj administraciji.
– Dakle, u BiH je općepoznato pravilo da se u javnim institucijama zapošljavaju podobni, a ne sposobni – kaže Lejla Ibranović, v. d. izvršnog direktora TIBiH.  Ona je dodala da je kontrola političkih partija nad cjelokupnim javnim sektorom rezultirala vrlo rasprostranjenom praksom klijentelizma i nepotizma pri zapošljavanju.
– Jedini interes koji prevladava je lični interes i uhljebljenje užeg i šireg kruga porodice u javne institucije i javna preduzeća – kaže Ibranović.
Također, zapošljavanje u privatnim preduzećima nerijetko se vrši bez konkursa, na osnovu poznanstava i preporuka, čime oni koji nemaju „zaleđe“ ostaju bez ikakve šanse za ravnopravnu borbu u potrazi za zaposlenjem.

3. VISOKI DOPRINOSI KOJI SE PLAĆAJU NA PLATU
Doprinosi koje jedan zaposleni radnik u Bosni i Hercegovini uplaćuje državi među najvišima su u svijetu, tačnije na 19. mjestu od 114 zemalja obuhvaćenih istraživanjem globalne revizorske mreže KPMG. Bez obzira da li biznis ostvarivao dobit ili obavljao bilo kakvu poslovnu aktivnost u prvim mjesecima registracije, vlasnik biznisa je dužan izmiriti nastale obaveze po ovom osnovu. To demotiviše poslodavce da zapošljavaju radnike, čime se povećava rad na crno u kojima su zaposlenicima uskraćena brojna prava koja bi trebali imati.

Postoje brojni programi zapošljavanja koji poslodavcima subvencioniraju doprinose koje uplaćuju za zaposlenike, međutim, to su samo kratkoročna rješenja.
– Poslodavac jednostavno ima veću ekonomsku dobit, ili nažalost tako razmišlja, da uzme jednog radnika sa biroa, da mu država, odnosno Zavod za zapošljavanje subvencioniše rad i da ga onda nakon godinu dana otpusti da bi sljedeće godine uzeo novog – objašnjava Boris Pupić iz Agencije za zapošljavanje BiH.
A da su doprinosi zaista ogromni jasno je kad se vidi za šta se i koliko izdvaja i plaća državi:

A šta je s “honorarcima”? Još jedan segment nezaposlenih, a o kojem se malo govori u javnosti, su osobe koje imaju povremene honorarne poslove i koji, unatoč porezima koje poslodavac plaća na takve ugovore, nemaju nikakva prava, jer im se ne uplaćuju klasični “doprinosi”. Obzirom da nemaju stalni angažman, te osobe nalaze se na biroima za zapošljavanje preko kojih su imali obezbijeđeno zdravstveno osiguranje. Međutim, u Kantonu Sarajevo, u želji da prividno smanje broj nezaposlenih, sa spiska je skinuto 4.000 nezaposlenih, uz obrazloženje da te osobe ostvaruju veće prihode od 208 KM mjesečno, što se očito smatra dovoljno velikom cifrom od koje bi se mjesečno moglo živjeti. Rješavanje problema ove zasebne populacije “nezaposlenih” od ključne je važnosti, obzirom da se nerijetko iza ovakvih ugovora skrivaju radnici koji imaju redovan posao, ali ih zbog visokih nameta poslodavci ne žele prijaviti kao redovne radnike.

Kada je riječ o Federaciji, od nameta koji se mjesečno plaćaju državi treba u prvom redu izdvojiti 10 posto, koliko iznosi porez na dohodak. Tu su još i doprinosi iz plate, koji idu na teret zaposlenika, pa se za PIO/MIO izdvaja 17 posto, za zdravstveno osiguranje 12,5 posto te za osiguranje od nezaposlenosti 1,5 posto.  Pored ovih nameta, sam poslodavac mora državi platiti dodatnih šest posto doprinosa za PIO/MIO, četiri posto za zdravstveno osiguranje te 0,5 posto za osiguranje od nezaposlenosti. Uz sve navedeno idu i naknade za zaštitu od prirodnih i drugih nepogoda od 0,5 posto, kao i vodne naknade od 0,5 posto, naknade za turističke zajednice koje se u ovisnosti od sjedišta radog mjesta plaćaju u iznosu od 0,035 do 0,05 posto, te naknade za šume koje se polugodišnje i po završnom računu plaćaju po stopi od 0,07 posto.
Ipak, nužnost smanjenja nameta na privredu prepoznala je Evropska unija, te je ovu reformu za buduće sazive vlasti nametnula kao prioritetnu obavezu na evropskom putu BiH. Kako su istakli iz Udruženja nezaposlenih u BiH, upravo ta reforma je tračak nade za poboljšanje situacije, jer prijedlozi koji bi regulisali ovaj segment spominju smanjenje obaveza i doprinosa sa gotovo 70 na 40 posto.

Da bi i država profitirala od smanjenja doprinosa smatra i ekonomisticaSvetlana Cenić, koja je u više navrata isticala:

–  U prvi mah samo bi se prihodi smanjili, u drugom koraku i vrlo brzo povećali jer bi se povećala osnova, odnosno broj preduzetnika i broj uposlenih. To je obratan proces od onoga kad se nameti povećaju, pa prvih mjeseci kažu da ima više prihoda, ali zato je pad kasnije stromoglavački. U prilog smanjenju, recimo, stoji i činjenica da će poslodavac radije plaćati prekovremeni rad nego usposliti nekog, ističe ona, te dodaje da je gruba procjena da bi pet posto smanjenja doprinosa značilo već u prvom koraku deset posto više reinvestiranja, što znači novog zapošljavanja.

4. MANJAK STIMULACIJE ZA POSLODAVCE
Stvaranje radnih mjesta u privatnom sektoru otežano je brojnim administrativnim barijerama, komplikovanim i neusaglašenim zakonima u različitim nadležnostima, te suprotstavljenim tumačenjima sudova u oblasti radnih odnosa, što stvara nesigurnost kako za poslodavce, tako i za zaposlene.
Osim toga, pored gore navedenih doprinosa, bh. poslodavac plaća i PDV od 17%, a u našoj zemlji postoje još i troškovi za čitav niz raznih drugih oblika državnih, entitetskih, kantonalnih i opštinskih parafiskalnih nameta, kojih prema procjenama na svim nivoima BiH ima oko 400. Tako se dolazi do nevjerovatnog podatka da u zavisnosti od kantona i općine, poslodavac mora isplatiti i čak do 90 feninga na isplaćenu 1 KM!
Enisa Bekto, generalna direktorica Bekto Precise, firme koja trenutno zapošljava preko 450 ljudi, ističe:
–  Ako se imaju u vidu svjetska ekonomska kriza, zakonska opterećenja i nameti kompanijama u našoj zemlji, onda je svaki napredak velik i značajan. Mi spadamo u red srednjih kompanija  i vrlo dobro mi je poznato šta znači svako novo radno mjesto. Mnogo je deklarativnog zalaganja za zapošljavanje, a jako malo mjera i poticaja privrednicima koji zapošljavaju – pojasnila je.

5. PROBLEMI MLADIH LJUDI PRI TRAŽENJU POSLA
Statistika kaže da su mladi u BiH među najpasivnijima u Evropi, kada je traženje posla u pitanju. Prema statistikama, u BiH jedna od osam mladih ljudi u dobi od 16 do 24 godine ima posao, za razliku od Evropske unije, gdje jedna od tri mlade osobe imaju posao. Ni sa diplomiranim mladim ljudima nije bolja situacija.
U ovom trenutku na birou su dvije generacije diplomiranih mladih ljudi u Bosni i Hercegovini, više od 40 hiljada njih, a najveći problem je nedostatak radnih mjesta, podaci su Agencije za zapošljavanje BiH.
Još jedan veliki problem pri zapošljavanju predstavljaju mladi ljudi kojima upravo nedostatak radnog iskustva koči mogućnost za zapošljavanje.

Iz razloga što su često spremni da prihvate privremene aranžmane u cilju dobijanja nekog “početka” u životu, mladi su još uvijek oštećeni i obeshrabreni restriktivnim praksama zapošljavanja, nedostatkom fleksibilnosti u kolektivnim ugovorima između poslodavaca i sindikata i preprekama za privremeni rad. Tako se mladi ljudi često nađu na sivom tržištu koje nudi malu ili nikakvu obuku.
Erol Mujanović, stručnjak za tržište rada, tvrdi da se mladima u BiH nudi veoma malo opcija.
– Mladi ovise pretežno o vlastitim vještinama, nažalost. Dakle, sistem nije taj koji će ih stimulirati i spojiti sa poslodavcem, nego zavisi koliko se sami mogu snaći, koliko su proaktivni – smatra Mujanović.
6. NESRAZMJER KADROVA KOJI SU POTREBNI I KOJI SE PROIZVODE
Još jedan od velikih problema pri zapošljavanju u BiH je nesrazmjer kadrova koji se proizvode i onih koji su potrebni tržištu rada.
– Ministarstvo obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo bi trebalo odrediti veće kvote za struke koje su potrebne tržištu rada, dok za one struke kojih ima viška, kvote treba smanjiti. Apsurdan je podatak da su poslodavci u Kantonu Sarajevo ove godine izrazli želju za 500 stolara, a samo se pet đaka upisalo je školu za stolara – ističe Hasan Sejdić  iz Udruženja nezaposlenih u BiH, te dodaje da je hitno potreban zakon o prekvalifikaciji odraslih osoba, jer u BiH ne postoji navika i praksa da se radnici prilagođavaju tržištu rada.

 
(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN)