Iako je na hrvatskim burzama više od 300 tisuća nezaposlenih, mnoge tvrtke ne mogu pronaći radnike. Jedna od takvih je i prijevoznička kompanija Ricardo iz Darde. Milan Vrdoljak, direktor i suvlasnik Ricarda, naglašava kako nije riječ o specifičnosti samo njegova poduzeća.
Ambiciozni planovi
“U planovima za 2016. godinu procijenili smo da nam treba 70-ak novih vozača. Kad smo sredinom srpnja krenuli u proces regrutiranja novih radnika, došli smo do podatka da na hrvatskim burzama ima 2000 nezaposlenih vozača, a od toga njih 80 u Osijeku. No, kad smo od HZZ-a zatražili da nam organizira informativni razgovor s potencijalnim kandidatima, pojavilo se njih 30. Na razgovor za posao došla su samo dvojica i to obojica stariji od 60 godina”, kaže Vrdoljak.
Nakon toga su zatražili pomoć i od ostalih ispostava HZZ-a, a rezultat je da ih se u idućih mjesec dana na razgovor za posao javilo njih osam, od kojih zapravo niti jedan nije na kraju prihvatio zaposlenje u Dardi. “Meni zbilja nije jasno o čemu je tu riječ? Upisuju li se u radne knjižice kvalifikacije koje ljudi zapravo nemaju, ili ti ‘nezaposleni’ rade nešto na crno? Naši materijalni uvjeti vrlo su poticajni za hrvatske prilike i ukupna primanja, plaća plus dnevnice, kreću se na razini od 10.000 kuna mjesečno”, naglašava Vrdoljak.
Vlastita akademija
Zbog toga su zatražili od Ministarstva rada i socijalne politike da im odobri 20 dozvola za interventni uvoz radne snage, ali im je to odbijeno. Zbog predizborne kampanje u Dardi i ne očekuju da će do kraja godine biti kakvih promjena po tom pitanju. U Ricardu su svjesni toga da problem nedostatka vozača nije isključivo njihov, pa ni samo hrvatski problem, već se s time bore tvrtke u cijeloj Europi.
“Otvaranje EU tržišta za našu radnu snagu pogoršao je situaciju s pronalaskom vozača u Hrvatskoj, ali s tim se bore i mnoge druge zemlje. Zbog toga smo mi odlučili pokrenuti akademiju, na kojoj bismo školovali i educirali naše mlade vozače. No, to je proces koji traje. Imamo suradnju s školama u Belom Manastiru i Osijeku, ali i tu je vidljiv paradoks da većina onih koji završe te škole za vozače zapravo ne žele raditi kao vozači nego se vide negdje drugdje”, kaže Milan Vrdoljak. Ricardo trenutačno u voznom parku ima 252 vozila, a planiraju nabaviti 70-ak novih ako pronađu vozače.
Nije samo problem Hrvatske
Nije ovo samo problem Hrvatske. Nikola Grbić, predsjednik Udruženja prevoznika za međunarodni i unutrašnji transport RS, kaže da vozači iz RS i BiH masovno odlaze na rad u Italiju i Austriju, pa sad i u Njemačku, što je, ističe, veliki problem. “Trenutno je u RS naći vozača isto što i naći žuti dukat! Plate su tamo mnogo veće nego ovdje, a bolji su i uslovi za rad tako da, ako se ovdje nešto ne uradi po tom pitanju, mislim da ćemo veoma brzo ostati bez ovog kadra”, poručio je Grbić.
YEP je više puta izvještavao o sličnim problemima sa kojima se suočava. Tako npr. iako se na srbačkom Birou rada (ZZZRS) nalazi gotovo 2.000 nezaposlenih lica, od čega su 500 radnici bez određenih vrsta zanimanja, interesovanje za dodatnu edukaciju u vidu besplatne obuke na poslovima duboresca nije na očekivanom nivou. Slična je situacija bila vezano za obuke za CNC operatere u okviru Lokalnih inicijativa Projekta koji je implementirao INTERFOB iz Banja Luke i FORMAT iz Sarajeva u saradnji sa Klubovima za traženje posla iz tih gradova, a ta situacija je bila slična onoj kada se davala šansa za posao za tri mlade osobe za šivenje dizajnerske odjeće za djecu u Banjaluci.
