Kako smo ranije izvještavali Centar za društvena istraživanja ANALITIKA je 22. decembra 2015. godine organizirala stručnu raspravu pod nazivom “Kakvo tržište rada želimo?” Od tada do danas je finalizran izvještaj “Fleksibilan rad u nefleksibilnom okruženju“, koji u svjetlu aktuelnih socioekonomskih reformi u BiH, analiziraja trendovi, dinamika i značajniji instituti bh. tržišta rada u komparativnoj perspektivi, donosimo dijelove zaključka te analize:
Tržište rada u BiH suočava se sa nizom složenih problema: prisutna je niska zaposlenost i visoka nezaposlenost, posebno dugoročna nezaposlenost i nezaposlenost mladih, a značajan je udio osoba koje rade u neformalnom sektoru. Slabe performanse tržišta rada mogu se atribuirati faktorima poput nedostatka konkurentnosti i nepovoljnom poslovnom okruženju te dugoročnom padu privrednih aktivnosti, što za posljedicu ima manju potražnju radne snage, obrazovnom sistemu koji nije prilagođen potražnji na tržištu, ali i nerazvijenim politikama zapošljavanja koje bi mogle podstaći traženje posla i unaprijediti zapošljivost radnika. Istovremeno, institucionalno okruženje tržišta rada vrlo je slabo, sa nerazvijenim mehanizmima kolektivnog pregovaranja, neadekvatnim ustrojem zavoda za zapošljavanje, vrlo ograničenom podrškom u slučaju nezaposlenosti i politikama zapošljavanja koje ne mogu odgovoriti na potrebe nezaposlenih osoba i koje ne podstiču aktivno traženje posla.
Također, reforme supstancijalno ne adresiraju izuzetno slab institucionalni okvir i politike zapošljavanja na kojima bi u svjetlu značajne dugoročne nezaposlenosti upravo trebao biti fokus. Trenutno se prihodi od doprinosa u svrhu osiguranja od nezaposlenosti prioritetno ne troše na naknade za nezaposlenost i na druge vidove podrške nezaposlenima u formi savjetovanja, obuke i drugih mjera zapošljavanja.
- Neophodno bi bilo povećati finansijske i ljudske kapacitete zavoda za zapošljavanje kako bi se osiguralo pojedinačno savjetovanje nezaposlenih osoba, vodila evidencija otvorenih radnih mjesta i vršilo posredovanje pri zapošljavanju, što je istovremeno i preduvjet za provođenje efektivnih aktivacijskih politika.
- Institucionalni kapaciteti zavoda za zapošljavanje za planiranje, provođenje, praćenje i evaluaciju programa zapošljavanja morali bi biti snažniji kako bi se mogle raditi redovne procjene učinkovitosti i isplativosti programa.
- Bilo bi bitno jačati i saradnju između zavoda za zapošljavanje i centara / službi za socijalni rad, kao i njihovu saradnju sa institucijama u domenu obrazovanja i sa socijalnim partnerima.
- Postojeće aktivne mjere zapošljavanja uglavnom se baziraju na sufinansiranju zapošljavanja. Bilo bi neophodno postići adekvatnu kombinaciju između obuka, stimulansa za zapošljavanje u privatnom sektoru, usluga posredovanja u pronalaženju posla, savjetovanja i praćenja napretka, kao i prikladnih sankcija u slučaju neispunjenja eventualnih obaveza traženja posla i dostupnosti za rad. Programi bi se trebali pažljivo prilagoditi različitim kategorijama nezaposlenih i njihovim potrebama.
- S obzirom na visok stepen strukturne nezaposlenosti, veći bi naglasak svakako trebao biti na unapređenju kompetencija i vještina, posebno dugoročno nezaposlenih, te na usklađivanju politika u ovom domenu sa definiranim ciljevima i mjerama strategija obrazovanja u BiH.
- Također, naglasak u komparativnoj perspektivi aktivnih mjera zapošljavanja treba biti na unapređenju profesionalnih izgleda i podršci klijentima u pronalaženju kvalitetnih radnih mjesta kako nezaposlene osobe koje učestvuju u programima zapošljavanja ne bi bile primorane prihvatiti poslove koji ne pružaju izglede za profesionalni razvoj ili izlazak iz siromaštva.
