Dragutin Škrebić, predsjednik Unije Udruženja poslodavaca Republike Srpske, u intervjuu za Buku govori o problemima koje donosi Zakon o radu za poslovnu zajednicu, o neminovnosti njegove izmjene, te o socijalnom dijalogu koji slijedi.
Unija udruženja poslodavaca Republike Srpske dugo je insistirala na donošenju novog zakona o radu, kako ste zadovoljni njegovom konačnom verzijom?
Nismo zadovoljni. Taj zakon je mnogo lošiji za uslove privređivanja od zakona koji je na snazi u Federaciji, a dijelimo isto tržište, ista smo država i imamo dosta zajedničkih zakona. Jedna od razlika po novim zakonskim rješenjima jeste rad na određeno u FBiH od tri godine, a kod nas su predviđene dvije. Kod njih nema minulog rada, a kod nas je on u zakonu. Pitanje proglašenja radnika tehnološkim viškom takođe je u FBiH drugačije regulisano nego u RS. Jednostavno rečeno, oni imaju povoljnije uslove privređivanja, i investitori, i domaći, i strani će ići tamo. Tako je bilo i kada smo imali porez na dividendu, u Federaciji ga nije bilo i veliki broj privrednih subjekata iz Srbije, naglašavam iz Srbije, preregistrovao je firme u FBiH i na taj način je RS izgubila veliki priliv novca u budžet.
Pored toga što je lošiji od Zakona u Federaciji BiH, koje još zamjerke imate na nova zakonska rješenja?
Problem je što je i najveći dio kolektivnog ugovora ubačen u Zakon, tako da smo dobili glomazan, nedorečen i dvosmislen zakon. Ovaj novi zakon ima čak 100 zakonskih članova više od prethodnog zakona, zajedno sa kolektivnim ugovorom. Zakon je trebao da bude jednostavniji, fleksibilniji, kraći i jasniji. I dalje za trudničko bolovanje nije rečeno da je u bruto iznosu, odnosno da se refundira u bruto iznosu. Mi smo na tome posebno insistirali, svi obećali, svi prihvatili, niko nema argumenta da kaže da to nije tako, ali i dalje u zakonu stoje samo prava, znači neko dijeli prava, a obaveze se prebacuju ne nekoga drugoga.
Hoće li ubuduće uopšte biti potrebe za kolektivnim pregovaranjem?
Mislim da hoće, mi smo spremni da sjednemo i razgovaramo, mislim prevashodno na Konfederaciju sindikata, jer je Savez sindikata RS sebe potpuno isključio iz tih pregovora. Mi smo spremni ukrstiti argumente i pregovarati. Ali takođe smatram da će biti neophodno doći do do izmjena i dopuna Zakona o radu da bi se došlo do kolektivnog pregovaranja.
Koji su sljedeći potezi socijalnih partnera?
Definitivno mi nismo zadovoljni zakonskim rješenjima. Bojim se da je Zakon o radu donosen samo zbog MMF-a i nekih uslova za dobijanje novih kredita. Ne mislim da Zakon o radu treba mijenjati samo zbog njih. Zakone o radu treba mijenjati da bi se ovdje stvorio bolji privredni ambijent, da bi se što više ljudi zaposlilo, da bi se cijenio rad, da bi se razdvojio rad od nerada, da bi se poslala poruka da se plata mora zaraditi, da se mora čuvati radno mjesto. Nažalost, novim zakonom o radu nije poslana takva poruka, na dosta mjesta u zakonu poslana je poruka “dovoljno je doći na posao i ne moramo raditi” i to je, zapravo, i najveći nedostatak zakona. Bojim se i da MMF neće prihvatiti ovakva zakonska rješenja jer su ona mimo onih zahtjeva koje su oni imali kada je riječ o minulom radu, pauzi, regresu i sličnom. Stoga će vjerujem i MMF vrlo brzo tražiti izmjene i dopune zakona.
Ako je zakon toliko loš za poslodavce zašto je onda Savez sindikata RS optuživao poslodavce da ovim zakonom žele ukinuti radnička prava i od njih napraviti robove?
Svaki komentar na stav Saveza sindikata RS je suvišan. To su suviše nekorektni ljudi. Mi moramo neke dogme prošlog vremena izbaciti. Mi moramo razdvojiti rad od nerada. Ni jednom riječju ovaj zakon ne ugrožava prava radnika, on samo na neki način olakšava da se riješimo neradnika, a ni u kom slučaju neće ugroziti prava radnika.
Kako inače ocjenjujete razgovor i dijalog koji je prethodio donošenju zakona? Da je Savez sindikata RS učestvovao u kreiranju zakona, da li bi nešto bilo drugačije?
Vjerovatno bi bilo drugačije, ali oni su odsjekli granu na kojoj sjede, oni su se borili za prava radnika zaposlenih na budžetu, nisu se borili za prava radnika u realnom sektoru. Nijedan radnik koji radi u realnom sekoru neće imati umanjena prava, pa čak ni ovi na budžetu, jer minuli rad koji je smanjen sa 0,5 na 0,3 posto i nije neko smanjenje. Po meni, to je trebalo potpuno brisati jer on nema nikakvih opravdanja. On možda ima smisla i opravdanja kod zadnjeg poslodavca. Neko, ukoliko je proveo u jednoj firmi godine rada, treba biti nagrađen, ali šta poslodavac ima sa minulim radom radnika koji je radio u nekoj drugoj firmi. On, ako je kvalitetniji, ako brže i bolje radi, biće nagrađen kroz platu, a ne kroz minuli rad. Mi moramo shvatiti da moramo plaćati rad, a ne neka stečena prava koja su imaginarna i nisu ničim dokazana. Rutinu i kvalitet, to svaki poslodavac mora prepoznati i platiti kroz učinak, a ne kroz nekakav imaginarni minuli rad.
A šta je sa sve prisutnijim radom na crno. Ko je za to odgovoran?
Kontrolni organ i Vlada RS. Mi kao Unija poslodavaca nikada nismo podržavali one koji ne poštuju Zakon o radu, koji ne prijavljuju radnike i rade na crno.
Bilo je najava da će Vlada RS smanjiti poreze i doprinose na plate, što bi po mnogima smanjilo i sivu ekonomiju. Šta je po tom pitanju urađeno?
Visoki porezi i doprinosi na plate odavno su postali osnovni teret za poslodavce i iznimno pogoduju zoni sive ekonomije. Imam saznanja da će Vlada FBiH u skorije vrijeme poreze i doprinose skinuti na 52 posto. Mi smo to imali prije izbijanja svjetske ekonomske krize. Imali smo ukupno poreze i doprinose 52 posto i bila je neoporeziva zagarantovana plata. Ono što mi pregovaramo i dogovaramo sa Vladom i što zahtjevamo je to da se postepeno moraju vratiti porezi i doprinosi na taj nivo prije izbijanja svjetske ekonomske krize. Vlada je početkom prošle godine počela sa tim procesom. Usvojila je nacrte zakona o doprinosima i o porezima, međutim, to je ostalo u formi nacrta, nije prošlo dalje u proceduru i mislim da je to jedna velika greška Vlade.
Kada će biti stvoren povoljniji ambijent za poslovanje u RS?
Osnovni uslovi za jedan dobar poslovni ambijent je stabilna politička situacija, to, nažalost, u BiH, a samim tim i u RS, nije na sceni. Svakim danom je ta situacija, čini mi se, sve lošija i lošija. Drugi uslov su manji porezi i doprinosi. Dok se te dvije stvari ne dese, ovdje će biti iznimno loš poslovni ambijent. Biće veoma malo stranih ulagača, ali i domaćih. Tolika je neizvjesnost na ovim našim prostorima da je to jednostavno strašni sud. Ljudi kalkulišu i u strahu se ne smiju razvijati onoliko koliko bi možda mogli.
Razgovarala Tatjana Čalić
