On je istakao bitnost saradnje IKEA-e s domaćim proizvođačima koji uz višemilionske ugovore kreiraju proizvode za IKEA-u i u konačnici sve te proizvode izvoze.
“IKEA na taj način poboljšava izvoz Bosne i Hercegovine”, objašnjava Štefanac koji je napravio paralelu sa situacijom kada IKEA nije postojala ni u Hrvatskoj
“Inicijativa za IKEA-u u Hrvatskoj počela je 2006. godine jer su ljudi do tada morali ići u Grac. Ljudi su postavljali pitanja zašto IKEA, koja se trebala otvoriti 1991. godine, ne dođe u Hrvatsku.
Prvo su se morale poklopiti neke stvari, a prvenstveno ekonomija, jer IKEA ne želi doći u zemlju u kojoj će njen pristupačni proizvodi važiti kao skup. Kada budete pogrešno percipirani, kao robna kuća koja prodaje skupe stvari, to je vrlo teško ispraviti”, objasnio je Štefanac.
On ne zaključio da IKEA upravo zato radije čeka da se ekonomija neke zemlje dovoljno popravi da neki stolić koji je danas skup zapravo postane prihvatljiv za većinu ljudi.
Globalno selo
Što se tiče marketinških alata o kojima je danas u Sarajevu bilo najviše riječi, Štefanac naglašava kako je svijet odavno postao globalno selo te da ono što je aktuelno u Evropi dakako postaje pristupačno u našim krajevima.
“Mislim da ne kaskamo, štaviše nove stvari brzo implementiramo, a naši kupci vrlo brzo prihvataju nove tehnološke trendove. Okrećemo se digitalnom dobu mada je televizija kod nas još uvijek ‘bog’. Iako to samo po sebi nije loše, ali u uporedbi sa Evropom mi TV gledamo natprosječno i to u marketingu traži dodatne novce”, rekao je Štefanac.
On je rekao kako je svima u interesu da uštede sredstva tako da je logično da kompanije koriste isti alat u više regija ukoliko on pokazuje rezultate. Štefanac je to spomenuo u kontekstu moguće segregacije grupa potrošača.
“Onaj ko razumije tržište mora uzeti u obzir i određene zakone. Hrvatsko i bh. tržište, iako su dosta slični, mogu imati neke finese na koje treba obratiti pažnju”, dodao je Štefanac.
