Mreža korupcije kao da je zarobila bh. društvo i ne dozvoljava njegov ekonomski i socijalni napredak. U svijesti većine građana u zemlji vlada osjećaj da ne možemo učiniti ni jedan pokret bez da nekome damo mito ili iskoristimo poznanstvo sa osobom na položaju.
Upis na fakultet, odlazak u bolnicu, potraga za zaposlenjem, registracija auta, vađenje dokumenata… samo su neke od aktivnosti koje građani povezuju sa davanjem mita.
Globalni barometar korupcije (GCB) kojeg je Transparency international sproveo u protekloj godini, pokazuje da oko 70% građana smatra da je država BiH vođena od strane nekoliko subjekata koji djeluju u svom ličnom interesu, a čak 85% građana smatra da korupcija u javnom sektoru predstavlja ozbiljan problem.
Da li uistinu tako mora da bude? Postoje li firme i organizacije koje se opiru uvriježenoj praksi podmićivanja, te u svom poslovanju postavljaju visoke antikorupcijske standarde?
Treći Forum društveno odgovornog poslovanja u organizaciji USAID-a u BiH pokazao je da je moguće uspješno plivati uz struju, te da kompanije, kroz dobro osmišljene modele korporativnog upravljanja, mogu doprinositi smanjenju korupcije i bržem uspostavljanju društva sigurnosti i povjerenja. Ali, taj put nije jednostavan.
“Bh. kompanije nailaze na velike poteškoće i što je veći nivo upravljanja, to je više i problema. Svi se slažemo da BiH treba da posveti pažnju pitanjima koja se tiču korupcije i etičkog poslovanja. U nedavnim istraživanjima koje je objavio UN stoje zabrinjavajući podaci. Npr. kako bi bi ubrzale procedure i mogle završiti projekte, više od 10 % bh. firmi morale su dati mito nekom od zvaničnika, a mnoge od njih to su trebale uraditi u više navrata, 6 ili 7 puta. Naša Agencija je radila na predmetima javnih nabavki i zaključili smo da se otvorene konkurentske procedure koriste samo u 37% slučajeva. Umjesto toga, preko 50% nabavki je izvršeno na osnovu zatvorenih pregovora. Izvijesno je da poslovni ambijent treba izmijeniti”, jasan je David Barth, direktor Američke agencije za međunarodni razvoj USAID u BiH.
Ohrabruje i to da je u decembru 2013, BiH usvojila Zakon koji osugzurava zaštitu tzv. Zviždača – osoba koje prijavljuju korupciju, no trebat će dosta vremena dok se građani uistinu počnu osjećati sigurnima. Nedostatak povjerenja građana u sistem potvrđuje i 37% onih koji ne bi prijavili korupciju, jer smatraju da ni jedna institucija u tom slučaju ne bi zaštitila njihova prava.
Mlade generacije i novi vrijednosni standardi
Pozitivan primjer dugoročne strategije stvaranja novih vrijednosti dolazi iz ASA grupacije. Njihova Fondacija Hastor trenutno stipendira 1199 učenika i studenata iz čitave Bosne i Hercegovine kojima pruža priliku da se obrazuju i steknu konkurentna znanja.
“Većina njih dolazi iz društveno neprivilegovanih sredina, kako bi im dali mogućnost da kroz obrazovanje promijene svoje uslove života i utiču na živote svojih sugrađana. Kroz proces volontiranja, kroz mjesečne sastanke, sedmične radionice, postigli smo značajne rezultate. U protekle dvije godine smo imali preko 140 mladih ljudi sa prosjekom 5,0, trideset učenika generacije, četiri zlatna studenta, preko 10 magistara nauka, pa i doktorante. Ta su djeca postala vrijedni članovi društva, mnogi su stekli pripravnički staž, te ostali zaposleni u tim kompanijama, što govori o puno većim vrijednostima koje Fondacija gradi u BiH”, kaže nam Nina Branković, direktorica Fondacije Hastor, kojoj pristup imaju svi učenici koji zadovoljavaju određene kriterije. A da se isplati učiti, dokazuje i pravilo ove fondacije da svojim članovima udvostručuje iznose stipendija, ukoliko njihov uspjeh u školi bude napredovao.
Posla ima za one koji hoće i znaju da rade – potvrdit će i direktor kompanije Energoinvest dd Sarajevo:
“Mi zapošljavamo dobre radnike, jer oni koji loše rade, ne mogu zadovoljiti tržišta na Bliskom Istoku ili u Africi. Tamo može ostati samo onaj koji je dobar. Vjerujte, često mi se obraćaju roditelji da me mole da zaposlimo njihovo dijete, ali kada dažemo da treba šest mjeseci provesti radeći u pustinji, mnogi odustaju od toga. Korupcija postoji u svim društvima, ali ako postavimo prava mjerila, onda zaposlenje nije koruptivna aktivnost. Mi ćemo naredne sedmice primiti šesnaest pripravnika – ako budu dobri, oni će ostati. U našoj kompaniji je i dalje otvoren konkurs za građevinske inženjere i tehničare – neće niko da dođe. Nemojte reći da nema posla, ima ga, ali ga treba raditi i treba zaraditi. Nije lako dobiti tender npr.u Iraku, gdje se moramo nadmetati sa najvećim svjetskim kompanijama”, ističe Enes Čengić, učesnik trećeg USAID-ovog Foruma društveno odgovornog poslovanja i direktor Energoinvesta, jedne od rijetkih kompanija koja nastavlja kontinuitet prijeratnog uspješnog poslovanja na inozemnim tržištima.
Da je realni sektor ćesto podcijenjen, mišljenja je i Muhamed Šaćiragić, direktor kompanije Centrotrans, koji kaže kako u našoj zemlji vladaju pogrešna mjerila vrijednosti, a da samo rijetke firme ispunjavaju svoje zakonske obaveze prema državi.
“Društveno odgovorne firme su, u našoj zemlji, samo one koje redovno plaćaju poreze i doprinose, pa tako i štite prava svojih radnika. Nažalost, mnoge firme vode ljudi koji na sve moguće načine pokušavaju da izbjegnu plaćanje obaveza prema državi”, kaže Šaćiragić. U svojoj diskusiji na Forumu, ovaj je biznismen na satiričan način prikazao piramidu korupcije, rekavši kako većina državnih institucija posluje sa softverom ITM – u prijevodu “Ima li tu mene”.
Od poreskih olakšica do podrške medija
Da li, i u kolikoj mjeri, društveno odgovorne firme dobijaju zasluženu satisfakciju za svoje poslovanje u skladu sa etičkih principima, objasnila nam je Lejla Kusturica, menadžerica za filantropiju u Fondaciji Mozaik.
“U određenom segmentu naša zemlja prati standarde Evropske unije i naši zakoni nude izvjesne poreske olakšice kada je riječ o korporativnoj filantropiji, kao samo jednom od vidova društveno odgovornog poslovanja. U ovom trentku je paradoksalno da se i u jednom i u drugom entitetu govori o samo par oblasti kao što su humanitarna davanja, obrazovanje, kulturna i vjerska davanja, dok npr. ustavne vrijednosti naše zemlje, kao što su jačanje vladavine prava i jačanje demokracije, nisu oblasti za koje se mogu izdvajati sredstva i pri tome ostvariti poreske olakšice. U toku ove godine Fondacija Mozaik će raditi agilno na promjeni zakona o porezima pravnih i fizičkih lica, a u prvom redu to će se odnositi na proširenju oblasti za koje je moguće napraviti donaciju i za to ostvariti poresku olakšicu”, rekla je Lejla Kusturica.
Istraživanje u kojem je učestvovala, između ostalog, pokazuje i da su privredni subjekti često nezadovoljni načinom na koji mediji prate uspjehe kompanija.
“Poduzetnici smatraju da mediji ne rade dovoljno na promociji dobrih slučajeva. Direktor jedne od kompanija nam je rekao kako su mediji zainteresirani objaviti takve priče samo ukoliko postoji poslovni ugovor. Ne postoji generalno prepoznavanje pozitivnih inicijativa, a znamo da je podizanje javne svijesti jedan od preduvjeta kako bi društveno odgovorno poslovanje zaživjelo”, upozorava Kusturica.
Da li su ove tvrdnje tačne, pitali smo iskusnog medijskog profesionalca Gorana Milića, direktora televizije Al Jazeera Balkans.
“Mislim da tu treba postojati kompromis između onoga što traže mediji i onoga što traže poduzetnici, a to je da budu predstavljeni. Npr. netko ima tvorničku liniju na kojoj radi sto ljudi, proizvodi, plaća poreze – objektivno to i nije vijest. Ali ako se to događa u nekom selu, gdje ima 140 kuća, a ta fabrika zaposli 120 ljudi iz tih 140 kuća, a pritom još i izvozi, npr. dijelove za Bentley ili Siemens, onda je to vijest. Recimo, jedno Goražde ima manje nezaposlenih od prosjeka EU! Zamislite, poslije one opsade, katastrofe i rata, danas je tako, a za to su zaslužne samo dvije firme – to je za mene vijest. A još je veća vijest kada saznate da na čelu obje firme stoje ljudi koji dolaze iz Ustiprače”, kaže Milić.
“Drugi kriterij je inovacija i novost – nešto što će nam mijenjati život. Povijesno naši mediji nisu bili u stanju razmišljati na takav način. Sjećam se da nikada nismo zabilježili kada je u BiH ušla prva videoteka, prvi kompjuter ili počeo raditi prvi bankomat – a to su bile stvari koje nam promijenile život. Mediji, kao i društvo, pate od manjka optimizma, a jedna od najčešćih riječi koje ćete primijetiti jeste ‘teško’. To se može promijeniti, u BiH ima mnogo dobrih primjera“ mišljenja je Goran Milić, autor serijala Alkemija Balkana kroz koji su prikazane na desetine pozitivnih poslovnih priča iz naše zemlje.
Takve dobre primejere predstavila je kampanja ‘Odgovorno djelovanje – dobro poslovanje“ u organizaciji USAID-a. S ciljem skretanja pažnje javnosti na uspješne poslovne prakse u našoj zemlji, kampanja je tokom mjeseca januara/siječnja okupila oko stotinu malih, srednjih i velikih preduzeća, nevladinih organizacija i medija. Na tri poslovna foruma, njihovi predstavnici iskazali su svoje opredjeljenje potpisavši se u ‘Počasnu knjigu društvene odgovornosti”, te tako trasirali put za izgradnju jednog boljeg društva u kojem će optimizam, povjerenje i sigurnost biti sastavne kategorije.
Priča je objavljena u sklopu kampanje USAID-a “Odgovorno djelovanje – dobro poslovanje”.
(02.02.2014., Klix.ba)
