Studija “Dijagnoza tržišta rada u BiH” koju je realizirao Ekonomski institut Sarajevo potencirala je, pored nezaposlenosti, problem neaktivnosti stanovništva u BiH. Studija je rađena za Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske i Svjetsku banku.
Kada se govori o tržištu rada u BiH uglavnom je diskusija koncentrisana na pitanje nezaposlenosti. Ona se može posmatrati s administrativnog stanovišta – u odnos stavlja registrovane nezaposlene (542.253 osobe) s radnom snagom (1.249.813 registrovanih zaposlenih i nezaposlenih osoba), prema stanju početkom maja 2015.
Drugi način posmatranja je prema metodologiji ILO (Međunarodne organizacije rada), koji govori o realnoj (anketnoj) nezaposlenosti. U BiH se jednom godišnje na bazi anketiranja oko 30 hiljada osoba nastoji utvrditi koliki broj osoba stvarno radi, pri čemu osoba može biti administrativno registrirana kao nezaposlena, a stvarno zaposlena. Realna stopa nezaposlenosti, pored formalno registrovane, nastoje se obuhvatiti i neformalno zaposlene osobe, koje ostvaruju određene prihode po osnovu rada, ali u sklopu radnog angažmana ili nisu penziono i zdravstveno osigurane, rade “na crno” ili nisu u obavezi da se osiguraju, kao što su to primjera radi poljoprivrednici. Prema ovoj metodologiji broj realno zaposlenih u BiH u aprilu 2014. godine iznosio je 822.000 osobe.
Problem neaktivnosti stanovništva je pitanje o kojem se u BiH nedovoljno govori. Osobe su u radnosposobnoj dobi (15-65 godina), a nisu zaposlene niti traže zaposlenje. Ukupan broj ovih osoba u 2014. godini je iznosio 1.465.000 osoba. Kada se na taj broj dodaju i stvarno nezaposlene osobe (311.000 hiljada), dobije se da je dvije trećine osoba u radnoj dobi nezaposleno ili neaktivno. Posebno je problematična stopa neaktivnosti, a u okviru koje gotovo 60% osoba ima završenu osnovnu školu. Prema ovom pokazatelju BiH je rangirana među posljednjim u svijetu. Problem aktivacije, odnosno zapošljavanja neaktivnih osoba je u tome što ih je većina samo sa završenom osnovnom školom i niže, što su mnogi od njih penzionisani prije 65. godine, nesposobni za rad ili obeshrabreni (vjeruju da ne mogu naći zaposlenje). Problem neaktivnosti posebno je izražen kada se računa stopa zaposlenosti u BiH (zaposleni kao procent u odnosu na stanovništvo u radnoj dobi). Prema kalkulacijama Ekonomskog instituta Sarajevo ova stopa iznosi 40 posto.
O ovoj temi smo razgovarali na 6. Forumu o zapošljavanju mladih “Koga je biro zaposlio?”. Događaj je izazvao i veliki interes medija, a mediji su pokazali poseban interes za osnovnu tezu u toku Foruma, a to je da problem nije u nezaposlenosti, već u neaktivnosti. Iako je bilo mnogo negativnih komentara na ovu tezu, zapravo tada su samo prezentovani podaci iz Ankete o radnoj snazi u kojoj je jedan od zaključaka sljedeći: “Prema ovim podacima u BiH radnu snagu (ekonomski aktivno stanovništvo) je činilo 1.120.000 osoba, dok je broj neaktivnih bio 1.445.000 osoba. U okviru radne snage bilo je 812.000 zaposlenih i 308.000 nezaposlenih osoba.” Tada su organizatori pokazali da je bez adresiranja pravih pitanja, koji su izvan uobičajenih načina razmišljanja, nemoguće doći do novih spoznaja i prije svega percepcije javnosti šta treba raditi da bi se situacija poboljšala.
Cilj strategije EU 2020 je stopa zaposlenosti od 75 posto. Da bi BiH dostigla zemlje koje su u EU najniže rangirane (Grčka, Hrvatska, Španija, Italija, Mađarska, Bugarska, Rumunija i Slovačka) treba da kreira 300.000 novih radnih mjesta, saopćeno je iz Ekonomskog instituta.
Država kao najveći i vjerovatno najatraktivniji poslodavac
S obzirom da tranzicija BiH iz komandne u tržišnu ekonomiju ne napreduje kako je očekivano od strane mnogih, nije jednostavno ohrabriti stanovništvo da iskoristi prilike za zapošljavanje u privatnom sektoru. Posebno mladi teže za pronalaskom zaposlenja u javnom sektoru. Tvrdi se da su u javnom sektoru bolje plaće, i druge beneficije, kao i sigurnost posla, obzirom da ih primjena zakona o radu ne štiti dovoljno u privatnom sektoru.
