Ekonomska kriza u BiH – Psihološko komunikološki utjecaj na mlade

Uvod
Talas globalne ekonomske krize, iako ne u jednakim razmjerama, zahvatio je svaku pojedinačnu ekonomiju koja je imala otvoreni pristup privređivanju sa ostatkom svijeta. Posljedice koje je ostavila, a koje su još uvijek primjetne, ogledaju se u opadanju ili sporijem rastu bruto društvenog proizvoda, povećanju cijena egzistencijalnih dobara i visokom nivou stope nezaposlenosti. Navedene ekonomske posljedice su daleko više primjetne u tranzicijskim i zemljama u razvoju usljed njihove daleko veće ovisnosti o međunarodnim tokovima.

Evropska unija je 2010. godine usvojila Strategiju Evropa 2020 s ciljem da se pomogne zemljama EU da izađu jače iz ekonomske krize, kako bi Evropa postala pametna, održiva i inkluzivna ekonomija sa velikim nivoom zapošljavanja, produktivnosti i socijalne kohezije, što podrazumijeva tri prioriteta ove Strategije.

Bosna i Hercegovina ima status potencijalne zemlje kandidatkinje za članstvo u Evropskoj uniji. To zapravo znači da postoji interes te zemlje za pristupanje Uniji, ali i da, s druge strane, postoji interes da se jedna zemlja priključi toj zajednici. Obostrani interes za članstvo također je formalizovan i kroz Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, koji su BiH i EU ratificirale. Svaka zemlja koja želi pristupiti Uniji mora ispoštovati Kopenhagenške kriterije koji podrazumjeva tri kriterija.  U ovom slučaju to se odnosi i na BiH a to su: politički kriterij,  koji se odnosi na vladavinu prava, demokratiju, poštivanje ljudskih prava i stabilnost institucija zemlje koja želi pristupiti; ekonomski kriterij, koji znači da zemlja mora imati funkcionirajuću tržišnu ekonomiju koja je sposobna izdržati konkurencijski pritisak; te na kraju, tzv. acquis communautaire, odnosno da zemlja mora preuzeti kompletno zakonodavstvo Evropske unije i uvrstiti ga u vlastito zakonodavstvo.[1]

Stanje u BiH je nešto drugačije naročito ako se posmatra u segmentu zaposlenja. Poslodavci prilikom zaposlenja preferiraju već izgrađene ličnosti sa izrazitim radnim iskustvom i praktičnim znanjima, ukratko nečim što mladi ne stiču ili u nedovoljnoj mjeri stiču u toku svog obrazovanja, te stoga nisu dovoljno privlačni na tržištu rada. Kompletan sistem funkcionisanja i uređenja obrazovanja, ekonomije, privrede, preduzeća bi trebalo da budu u porastu, da teže savremenijem, boljem, lakšem i praktičnijem načinu funkcionisanja kako i gore navedeni kriteriji koje EU propisuje nalažu. Međutim, taj sistem u BiH trenutno samo nazaduje. Ako se posmatra obrazovni sistem, prije začetka Bolonjskog sistema studiranja, studenti su osim teoretskog dijela skoro na svim fakultetima imali i praktični dio, gdje bi pri završetku fakulteta imali i odrađenu praksu što im je omogućavalo lakše zaposlenje. Danas „velesile“, koje uređuju obrazovni sistem, su uradile doktrinu šoka nad kompletnim stanovništvom i većina njih je ubjeđena u pogodnosti polovičnog „novog“ sistema koji je znatno otežao a ukinuo praktični dio i natjerao mlade ljude da još duže studiraju u svrhu preciznijeg obrazovnog zvanja. Sa druge strane EU postavlja svoje standarde i norme da bi BiH postala njena članica. Kao što je već pomenuto ciljevi Strategije Evropa 2020 koje EU želi ostvariti do 2020. godine su vrlo jasni i eksplicitni, a oni podrazumijevaju:

– 75% stanovništva između 20 i 64 godine trebalo bi biti zaposleno (trenutno je to 69%), uključujući veće učešće žena, starijih radnika i bolju integraciju migranata kao radne snage;

– 3% BDP-a EU treba investirati u istraživanje i razvoj u smislu većih poslova i produktivnosti;

– ispuniti klimatsko-energetske ciljeve „20/20/20“, tj. smanjenje emisija stakleničkih gasova za najmanje 20%, povećati udio obnovljive energije u ukupnoj potrošnji energije za 20%, te za 20% povećati energetsku efikasnost;

– postotak osoba koje rano napuste školovanje trebao bi biti ispod 10% (trenutno je 15%), a najmanje 40% mlađe generacije trebalo bi završiti tercijarni stepen obrazovanja;

– 20 miliona ljudi manje trebalo bi biti u opasnosti od siromaštva, odnosno broj osoba koje žive ispod linije siromaštva pojedine države članice bi se trebao smanjiti za 25%.[2]

Ekonomska analiza Bosne i Hercegovine

Privredu Bosne i Hercegovine nakon okončanja ratnih razaranja, karakteriše izuzetno spor i blag rast iskazan skromnim, a nerijetko i opadajućim stopama kretanja realnog bruto domaćeg proizvoda.

Grafik – 1. Kretanje stopa realnog bruto domaćeg proizvoda BiH (1997. do 2012.)

Izvor: Izračun autora na osnovu podataka MMF-a (World Economic Outlook, oktobar 2013.)

Najveće stope rasta su bile zabilježene u prvim godinama izlaska iz rata, odnosno 1997.-1998. godine, nakon čega krivulja GDP poprima opadajući, ali još uvijek pozitivan, trend kretanja. Da je Svjetska ekonomska kriza značajno poljuljala regularne privredne tokove ove zemlje i ostavila značajan pečat, ide u prilog činjenica da upravo od 2009. godine prvi put vidimo negativnu stopu realnog GDP-a od čak -3,40%, nakon čega je uslijedio blago oporavljanje u naredne dvije godine, da bi potom ponovo 2012. godine uslijedio pad od -0,70%. U ovakvoj situaciji kompanije, u cilju ostvarenja pozitivnog rezultata poslovanja, razvijaju strategije zadržavanja postojećih klijenata koje akcenat stavljaju prvenstveno na troškovni pristup. Za kompanije Bosne i Hercegovine jedan od najvećih troškovnih opterećenja na cijenu predstavlja trošak radne snage, zahvaljujući izuzetno visokim stopama doprinosa na plaću. Ako malo bolje sagledamo strukturu nezaposlenosti Bosne i Hercegovine uočit ćemo da značajan dio predstavljaju mladi ljudi, starosne dobi od 24 do 49 godina. Prema izvještajima Zavoda za statistiku BiH, u razmatranom periodu od 2009. do 2012.godine prosječna stopa nezaposlenosti mladih od ukupne skupine radnosposobnog, nezaposlenog stanovništva, je iznosila oko 60,3%! Dodatna poražavajuća činjenica jeste da se podaci odnose isključivo na stanovništvo koje aktivno učestvuje u potragama za radnim mjestom, odnosno da postoji dodatan broj mladih koji su odustali od ove potrage.

Tabela – 1. Podaci o broju nezaposlenih aktivnih lica u BiH (2009. do 2012.)

Izvor: Izračun autora na osnovu podataka Ankete o radnoj snazi (2009. do 2012.)

Da postoji značajan debalans ponude i potražnje na tržištu rada u BiH, ide u prilog i činjenica da je učešće nezaposlenih do godine dana bio manji od 20% za razmatrani vremenski period, što ukazuje da je problem nezaposlenosti strukturalnog a ne frikcionog karaktera.

Grafik – 2. Struktura nezaposlenih prema dužini trajanja nezaposlenosti

Izvor: Izračun autora na osnovu podataka Ankete o radnoj snazi (2009. do 2012.)

Također, iz predstavljenog grafika iznad, je vidljivo da su najkritičnije one grupe nezaposlenog stanovništva, koje se vode na biroima za zapošljavanje u vremenskom rasponu od 24 do 59 mjeseci, kao i lica koja su provela 120 i/ili više mjeseci izvan radnih mjesta. Usljed konstantnog rasta ovih dvaju kategorija, stiče se dojam da je ovaj dio populacije najviše razočaran u tržišni mehanizam radne snage i generalnu ekonomsku situaciju cjelokupne zemlje.

Iz predstavljenog postaje jasno zašto kompanije pribjegavaju strategiji otpuštanja radnika kao efikasnog izvora troškovnih ušteda i obezbjeđenja opstanka na tržištu. Svakako da se ne treba zanemariti prisustvo „sive ekonomije“, čiju potvrdu možemo naći u činjenici da je primjetan izvjestan rast bruto domaćeg proizvoda s jedne strane, naročito za godine 2010.-2011., uz istovremeni rast nezaposlenosti s druge strane. Ono što izuzetnu pažnju zahtijeva jesu podaci o kretanjima (ne)zaposlenosti građana BiH prema nivou najviše završene škole. Na osnovu podataka Agencije za statistiku BiH, u vremenskom periodu od 2009. do 2012. godine, stanovništvo sa završenom osnovnom naobrazbom je bilježilo stagnaciju u pogledu nezaposlenosti, trend pada zaposlenosti do 2012.godine, kada primjećujemo ponovni rast. U ciljevima koje podrazumjeva Strategija Evropa 2020 se jasno vidi da BiH trenutno ima još mnogo posla da bi se približila ostvarenju tih ciljeva. Trenutni sistem koji funkcioniše u BiH često osporava napredak. Ako se uzme u razmatranje prvi cilj Strategije u kojem se navodi da „75% stanovništva između 20 i 64 godine trebalo bi biti zaposleno“, jasno je da predstavnici vlasti koji uređuju i vode BiH svjesno kreiraju zakone na način da će nestvarno prikazati sliku stanja društva koja se od njih traži. Primjer koji jasno ocrtava ovakvo stanje u BiH je tokom 2014. godine nezvanične statistike pokazivale da je više od 51 % radno sposobnih građana i građanki nezaposleno. Da bi se taj poražavajući podatak vješto prikrio, vlasti su naredile da sve osobe koje su na birou za zapošljavanje, a pri tom ne očekuju od istih da im ponude radno mjesto i time su primorani/e da se snalaze na način da rade određene honorarne poslove na ugovor o djelu i sl., su skinuti sa biroa za zapošljavanje. Predstavnici vlasti su skromno zaključili da osobe koje su na birou ne smiju honorarno zarađivati više od 208 KM mjesečno jer ako zarađuju više onda nemaju potrebe biti na birou i koristiti zdravstvenu zaštitu. U svrhu prikazivanja lažnog stanja nezaposlenih u BiH i nastojeći osloboditi državni zdravstveni aparat preko najosjetljivije kategorije, 4.000 radno sposobnih ljudi u Kantonu Sarajevo koji su bez posla je početkom 2015. godine prisilno skinuto sa biroa za zapošljavanje. Danas, se špekuliše da postoji oko 40 % nezaposlenih u BiH! Statistika se rapidno mijenja za nekoliko mjeseci i slika zaposlenih u BiH je statistički znatno bolja. Ovo je bio kratak hronološki pregled stanja zaposlenosti kompariran sa stvarnom ekonomskom situacijom u BiH.  Da li je George Orwell kada je pisao Životinjsku farmu mislio na BiH ili neku drugu državu, jer baš kako on navodi u svojoj knjizi ono što se zamisli je preko noći moguće ostvariti. Mehanizmi za postizanje željenog cilja su nebitni. U ovom slučaju najranjivija kategorija stanovništa su obrazovani mladi ljudi- bez posla, koji su skupo platili cijenu svog postojanja. Oni se trenutno ne vode nigdje u cilju prikazivanja veće zaposlenosti i prividne slike da je ekonomska situacija u BiH bolja nego predhodne godine. Vodi li BiH gospodin Jones ili Napoleon? Ukoliko bi se mijenjao sistem koliko toga bi se postiglo, ostaje pitanje za razmatranje.

Psihološko komunikološki utjecaj ekonomske krize na mlade

Kao što je već konstatovano privreda, ekonomija i zakonodavstvo Bosne i Hercegovine se nalaze u teškoj razvojnoj situaciji u kojoj mladi sa nedovoljnim radnim iskustvima i znanjima, teško ostvaruje svoja osnovna ljudska prava a to je pravo na zaposlenje. Mladi koji pogotovo u vremenu novih tehnologija i ogomnog utjecaja interneta su u uvjerenju da nakon osnovnog i srednjeg obrazovanja upisuju fakultet u svrhu lagodnijeg života i bržeg pronalaska posla. Nakon završenog obrazovnog procesa njihova očekivanja u čestoj mjeri nisu ispunjena jer statistike o nezaposlenosti u BiH pružaju poražavajuću sliku. Mladi smatraju da nakon uloženog truda i vlastite obrazovne nadogradnje zaslužuju radno mjesto sa kojim će biti zadovoljni i time ispuniti svoje osnovne uvjete za život. Ukoliko to ne postignu u kratkom vremenskom periodu dolaze u fazu razočarenja što utječe na njihovo psihološko stanje. Jedini izlaz za to vide kao odlazak iz države jer im druge zemlje omogućavaju rad, posao i platu. Vladajući u državi su uočili problem odlaska mladih iz BiH ali ne reagiraju u skladu sa bilo kakvom promjenom i sprječavanjem tog problema. Apeluju na ostanak u BiH, bez da nude bilo kakvo rješenje u smislu otvaranja novih preduzeća, omogućavanja novih radnih mjesta i sl. Evopska Unija insistira na harmonizaciji odnosa, uspostavljenom obrazovnom, ekonomskom, socijalnom, gender aspektu i svim drugim aspektima. Također, EU je usvojila novu strategiju za  pametan, održiv te uključiv rast – Europa 2020. Strategija je potvrdila 5 glavnih područja koja sačinjavaju zajedničke ciljeve i okvir djelovanja za zemlje članice Europske unije na područjima promicanja zapošljavanja, poboljšanja razine obrazovanja te promicanja društvene uključenosti. Kao nasljednica Lisabonske strategije, strategija Europa 2020 razvijena je s ciljem ekonomskog oporavka Europe te stvaranja uvijeta da Europa iz krize izađe ekonomski jača nego na početku recesije, kako interno tako i na međunarodnoj razini, kroz jačanje konkurentnosti, produktivnosti i potencijala rasta, socijalnu koheziju i ekonomsku konvergenciju.[3]Strategijom Evropa 2020 se naglašava zajednička vizija zemalja da se u roku od sedam godina otvori do milion novih radnih mjesta na ovim prostorima. Cilj same strategije je poboljšanje života u regionu i vraćanje konkurentnosti. U strategiju su uključeni svi aspekti društva – od zaposlenja, saradnje, razvoja, infrastrukture, ekonomije i drugih. Postavlja se pitanje koliko je BiH  specifična država ili vladajući u BiH nemaju izraženo povjerenje u mlade, niti cilj da ih zadrže, jer EU svojim zakonima jasno daje do znanja da su mladi bitni za uspjeh i opstanak jedne države. Mladima su potrebni konkretni dokazi za rješavanje njihovih životnih problema, poput prava na zaposlenje, pravo na zdravstvenu zaštitu itd. Da bi se to ostvarilo potrebna je komunikacija mladih sa vladajućim u državi koji uz dobru strategiju mogu rješiti njihove probleme. Određena grupacija mladih jeste postala melankolična i nezainteresovana ali još uvijek postoje mladi koji su aktivni prilikom traženja posla. Insistiraju na komunikaciji a komunikacija je vrlo oskudna i nejasna jer komunikcija predstavlja aktivnost jednog pojdinca ili grupe. Tačnije, svakodnevni život jedne osobe podrazumjeva komuniciranje. Najjednostavnija definicija podrazumjeva da je komunikacija razmjena poruka izmedju dvije i više osoba. [Zvonarević, 1978]

Složenija definicija komunikacije je dinamički i složeni proces u kojima ljudi primaju i šalju verbalne i neverbalne poruke da bi razumjeli druge i da bi drugi razumjeli njih (Havelka 1998). Komunikacija je proces ostvarivanja veza medju ljudima. Te veze mogu biti između dvije osobe, između pojedinca i grupe ljudi i između dvije i više grupa. Predstavnici vladinih institucija djeluju kao da ne žele komunikaciju sa mladima. Ukoliko bi se izrazio senzibilitet za komunikacijom određeni problemi u BiH bi se mogli i riješiti.

Zaključak

Na osnovu izvršene analize općeg ekonomskog i društvenog stanja Bosne i Hercegovine zaključujemo da je situacija alarmantnog karaktera, te da je neophodno izvršiti dodatne analize, ne samo mlade populacije, nego i efekata recesije na populaciju srednje dobi. Neusklađenost obrazovnog sistema i potreba tržišta rada, je realnost koje su itekako svjesni i mladi i predstavlja jednu od glavnih tema u njihovoj komunikaciji. Problem koji se očituje nakon te komunikacije usmjerava njihovu produktivnu energiju ka negativnoj percepciji realnosti i pasivnom ponašanju. Neophodno je definisati jasnu strategiju rješavanja problema nezaposlenosti, ne samo zbog postizanja viših nivoa bruto domaćeg proizvoda i javnih prihoda, nego i zbog same mlade populacije, jer je očigledno da se ova kategorija najslabije snalazi u tržišno orijentisanom društvu. Nadalje, programi informisanja o kretanjima nivoa nezaposlenosti pojedinačnih zanimanja, nisu pokazali dovoljan efekat u smjeru prevencije daljeg „gomilanja“ određenih djelatnosti, naročito društvenih, na biroima, nego, mladi vrlo rijetko tragaju za ovim informacijama prilikom odabira studija. Stoga se preporučuje upotreba drugačijih mjera rješavanja ovog problema, poput reguliranja novčanih izdataka za studije suficitarnih i deficitarnih zanimanja. Također je primjetno da su mladi u nedovoljnoj mjeri zainteresirani za istraživanjem trenutačnih zahtjeva tržišta rada za pojedinačna radna mjesta, čime dodatno doprinose problemu nezaposlenosti, obzirom da se tokom studija ne fokusiraju na vrijeme za sticanjem dodatnih neophodnih vještina, atraktivnih potencijalnim poslodavcima. Umjesto toga, stiče se dojam, da mladi u BiH očekuju djelovanje „drugih sila“, izvan njihovih mogućnosti, koje će promijeniti opću ekonomsku i društvenu situaciju i time osigurati sebi opstanak u ovoj zemlji. Stoga i ne iznenađuju informacije o stalnim napuštanjima mladih, koji očigledno nisu mogli čekati više „druge sile“ da izmjene situaciju u ovoj državi, ali isto tako nisu bili spremni da i sami postanu pokretačka snaga tih promjena.

Na kraju zaključujemo da su ekonomska stagnacija i psiho-sociološka situacija Bosne i Hercegovine u sinergičnom odnosu u kojem podjednak teret krivice snose državni funkcioneri ali i sami mladi ljudi. Aludira se na sve nivoe vlasti i nevladine organizacije da zajedničkim snagama iznađu strategije jačanja kompetencija mladih usklađivanjem obrazovanja sa potrebama tržišta, te izgradnje stava mladih o njihovoj suodgovornosti za postojeće stanje, u cilju preusmjerenja iz pasivnog u proaktivno ponašanje.

Sarajevo, april 2015. godine

Autor članka: Mr.sci Medina Mujić