“Siromaštvo žena u Bosni i Hercegovini” bila je tema današnje diskusije u Sarajevu, u organizaciji Friedrich” Ebert Stiftunga” i Ženske mreže u BiH¨.
Razlog organiziranja ovakvih događaja su, navode, podaci s terena koji govore da su na biroima za zapošljavanje najbrojnije žene te su najvećim brojem korisnice centara za socijalni rad. Osim toga, poražavajuće je, naglašavaju, da se ženama koje traže posao nerijetko postavljaju pitanja vezana za njihove bračne statuse, planove za zasnivanje porodice i rađanje djece. Žene sa sela se suočavaju s dodanim problemima, a akcentirano je da se poticaji za poljoprivredu ne daju nositeljicama vlasništva nad gospodarstvima. Ekonomska marginalizacija je vidna, ističe ona navodeći podatak da je od 100 žena s invaliditetom 12 zaposleno, s tim da rade u civilnom sektoru, odnosno nevladinim organizacijama. Diskusija “Siromaštvo žena u Bosni i Hercegovini” imala je za cilj da poveća vidljivost ekonomske diskriminacije i marginalizacije žena u BiH te da zagovara aktivno učenje žena, posebno žena iz marginaliziranih grupa i ekonomskih reformi u kontekstu evropskih integracija.
Žena zapravo nije najviše na evidencijama, već je zapravo ova grupa najneaktivnija na tržištu rada. Od 1.445.000 neaktvnih prema Anketi o radnoj snazi za 2014.godinu 890.000 je žena, a 590.000 je muškaraca. Neaktivnost žena nije dovoljno istražen problem u BiH, ali se svakako može povezati sa niskim stepenom obrazovanja i kulturološkim i ekonomskim odlukama koje žene donose unutar domaćinstva, ali bez ikakve dileme predstavlja jako ozbiljan problem bosansko-hercegovačke ekonomije.
Međutim, rezultati rada mreže Klubova za traženje posla zapravo govore da situacija može biti daleko drugačija. Kroz program 25 Klubova za traženje posla širom BiH je ukupno do sada prošlo 4072 mladih od čega je njih 2425 odnosno 59% žena. Samo je u drugoj fazi Projekta od 1401 mladih osobe koje su uspješno pronašle zaposlenje, bilo 836 žena (ili 59,6%) . Treba naglasiti da se program Klubova za traženje posla provodi pri biroima javnih službi za zapošljavanje koji djeluju u manjim lokalnim zajednicama gdje su i uslovi za zapošljavanje otežani. Razlika od skoro 20% procenata i učešća i zapošljavanja u korsit žena navodi na zaključak da ukoliko se ženama pruži mogućnost da su i voljnije da učestvuju u aktivnim mjerama kao što je Klub, te da mogu postizati i bolje rezultate.