Državni budžet je godišnji finansijski plan koji priprema Ministarstvo finansija u obliku zakona a usvaja ga Parlament. Budžet je zapravo projekcija, predviđanje koliko će država prikupiti novca i koliko će novca potrošiti. Lako je napraviti grešku u predviđanjima, ipak je budućnost nepredvidiva.
Svaki budžet ima svoju prihodnu i rashodnu stranu. Obe su jednako važne i obje su dobri pokazatelji s kakvom državom imamo posla. Prihodna strana budžeta je važna da bismo videli od koga država uzima najviše, apsolutno i relativno, da bi finansirala samu sebe. U tom smislu budžet je, slika politike koja se sprovodi. Kriza izazvana COVID-19 prijeti da sruši sistem javnih finansija, a već je izvjesno da se budžetske projekcije neće ostvariti, što će uzrokovati veliki niz povezanih aktivnosti.
Porezna uprava Federacije BiH saopćila je danas i da su porezni obveznici Federacije BiH u periodu januar – mart 2020. godine uplatili 1.280.859.055 KM javnih prihoda za koje je nadležna Porezna uprava Federacije BiH, što je za 67.668.784 KM manje u odnosu na isti period prošle godine.
U periodu januar – mart 2020. godine naplaćeni su doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i doprinosi za slučaj nezaposlenosti u ukupnom iznosu od 889.273.844 KM, a za mjesec mart 290.550.292 KM, što predstavlja određeni pad, ali i dalje je najveći problem u punjenju budžeta rezultat usporavanja privredne aktivnosti.
U strukturi doprinosa za period januar – mart 2020. naplaćeno je:
- doprinosi za PIO/MIO naplaćeni su u iznosu 496.468.042 KM, a za mjesec mart 160.816.263 KM;
- doprinosi za zdravstveno osiguranje naplaćeni su u iznosu 351.729.617 KM, a za mjesec mart 116.233.184 KM;
- doprinosi za osiguranje za slučaj nezaposlenosti naplaćeni su u iznosu 41.076.185 KM, a u mjesecu martu 13.500.844 KM.
Izvjesno je da će prve žrtve ovakve situacije u javnim finansijama biti programi javnih službi za zapošljavanje, odnosno novac će se preusmjeravati u socijalna davanja, umjesto u investicije. Zbog toga je neophodno da se što prije donesu programi stabilizacije ekonomije i da službe za zapošljavanje krenu sa realizacijom programa očuvanja radnih mjesta. Sve drugo će voditi ka dubokoj ekonomskoj krizi.
