Projekat zapošljavanja mladih YEP je pri realizaciji četvrtog Foruma zapošljavanja mladih održanom na Jahorini, 11.oktobra 2013.godine upoznao mladu Džemilu Šehović, studenticu Elektrotehnike u Sarajevu, a danas zahvaljujući prilici datoj na Forumu – stipendistici organizacije KULT Sarajevo. Naime na Forumu, Džemila se uključuje u diskusiju i progovara o problemima mladih, i tada ju je menadžer KULT-a prepoznao kao kvalitetnu osobu i ponudio joj radni angažman u toj omladinskoj organizaciji.
Objavljujemo vam njeno pismo i njenu priču:
“Ja sam jedna obična dvadesetogodišnjakinja koja studira Elektrotehniku, te koja se sasvim slučajno našla “na pravom mjestu u pravo vrijeme”. Za Forum o zapošljavanju mladih nisam čula prije nego što me prijateljica pozvala da prisustvujemo jednom na Jahorini. Neznajući da to nije za mlade nezaposlene ljude već za NVO-e koji žele zajednički pronaći rješenje o zapošljavanju mladih, došle smo u hotel Termag. Već pri samom ulasku primjetila sam da su ti ljudi sve osim nezaposleni. Međutim kada smo već došle nisam se htjela vraćati iako me prijateljica odgovarala od ostajanja…
Forum je počeo, predstavljanje mentora, organizatora, voditelja, sponzora, prisutnih. Na samom početku prvi mentor me “dotakao” izjavom (pitanjem) “Gdje su mladi?”. Kao on se pita gdje smo mi, šta se događa s nama, zašto se ne prijavljujemo na projekte. Pomno prateći počnem zapisivati sva ta njihova “pitanja” na koja “ne znaju” odgovore. Kada su završili mentori sa svojim pričama ja pogledam notes u koji sam zapisivala i vidim da je svaki od njih uspio postaviti pitanje ili izjaviti nešto na što sam mu imala šta reći. Prije nego što sam ustala da kažem ono što imam, obavijestila sam prijateljicu o tome na što je njena reakcija bila : “Nemoj Džemka izbacit će nas, jedva su nas primili, ne blamiraj nas” u ovoj rečenici vidite kako se mladi boje, kako nas je strah reakcije drugih i koliko od toga “patimo”. Zašto? Zato što nismo vidjeli više primjera u kojima su ljudi rekavši svoje mišljenje dobili ili promijenili nešto. Za takve postoje dvije sudbine: ili će im se dobro nasmijati ili će ih ignorisati, a nije isključena ni opcija da ih se napadne jer žele svoja prava, a ne gledaju kako je ostala “omladina lijena”, pa šta ćemo mi “vrijedni”..? Da ispaštamo jer ima par njih koji su “glasno lijeni”? E pa nećemo!
Da se mene pita za zapošljavanje mladih rekla bih da problem potiče prije nego li smo došli do toga da li ćemo i kako ćemo se zaposliti. Problem je u obrazovanju i stavu poslodavaca. Obrazuju nas da smo fina poslušna djeca koja uče i ne odvajaju se od knjiga. Oni koji to ne rade su besposličari i ljenčuge. Kada završimo fakultete pogledamo konkurse za posao na kojima piše da se traži neko sa radnim iskustvom, ups šta ćemo sad!!? Ništa, radit ćemo pripravnički pa i tu potrošiti koju godinu života kuhajući kafe u državnim institucijama, onda opet dolazimo na razgovor za posao pri kojem poslodavac “zanovijeta” jer ne znamo ono što bismo trebali znati da bi radili posao koji želimo i onda tek sa svojih 35 godina razmišljamo šta sad…
Većina mladih ljudi razmišlja na sljedeći način:
državne institucije= štela + više hiljada maraka= posao;
privatnici= štela + iskorištavanje JEFTINE mlade radne snage=posao;
vlastiti biznis = 1. odakle mi početni kapital + ugušit će me porezi = NE MOGU
= 2. kako + odakle početi + koga pitati = NE ZNAM
Ja sam imala sreću da se nađem po meni “na pravom mjestu, u pravo vrijeme” a za druge “na krivom mjestu, u krivo vrijeme” ali šta ćemo, tako je kako je. Poslije mog obraćanja prema stotinjak ljudi u sali hotela Termag, Jasmin Bešić moj sadašnji direktor i čovjek od kojeg mnogi političari, poslodavci i mentori imaju puno toga za naučiti, tada u tom trenutku kada je ustao da se obrati meni je bio samo još jedan u nizu onih koji “pakuju praznu priču”. Međutim ta “šuplja” se obistinila. Zaista je uradio ono što je rekao na tom skupu a to je da će mi ponuditi stipendiju te da će se potruditi da mi promijeni mišljenje o NVO. Uvidjela sam da Institut za razvoj mladih KULT zaista radi na tome da se poboljša situacija mladih u BiH, ali ne bih to mogla reći za sve ostale NVO.
Moj početni zadatak u KULT-u je bilo učenje i pomaganje uposlenicima KULT-a što se tiče računarskih sistema, međutim kako je vrijeme prolazilo moji zadaci su postajali sve opširniji i raznovrsniji. To se nije desilo jer su poslodavci to tražili od mene već zato što sam ja željela da znam više a oni su to, na moje čuđenje, objeručke prihvatili. Trenutno uređujem njihovu web-stranicu, youtube-kanal, facebook stranice, te sam u jednom od njihovih tekućih projekata. Mentor mi je PR Instituta, tako da sada usavršavam tehnike odnosa s javnošću i to me sve više i više zanima bez obzira na ono sto studiram.
Što se tiče moje poruke mladim ljudima: Molim vas da se borite za sebe jer drugi nas moraju početi shvatati ozbiljno.
Ne razmišljajte o tome šta će drugi reći na vaše mišljenje, ako to budu ponižavali ili ismijavali to je samo odraz njihovog neshvatanja da smo svi različiti a neka smo.
Voljela bih da mladi jednom shvate da smo mi ti koji možemo promijeniti nešto ako želimo a isto tako bih voljela da nam drugi (“odrasli”) daju šansu za to ali izgleda da su oni i gluhi i slijepi za ono što se dešava “njihovoj djeci”.
Nemojte bježati iz naše države misleći da je to USPJEH; ne nije, to je PORAZ na koji sami pristajemo sa osmjehom na licu ne shvatajući da nismo hrabri već obične kukavice koje ne žele da se bore prvenstveno za sebe pa naposlijetku i za svoju djecu za koju se nadam da ne žele da odrastaju među strancima, na stranoj zemlji, na stranom jeziku i da znaju za nostalgiju od malih nogu. Ne vjerujem da to želimo svojoj djeci o kojima ni ne stignemo razmišljati jer imamo “većih problema”.
foto: sa Foruma o zapošljavanju mladih i Džemila Šehović na radnom mjestu u KULT-u.
