Mladi ljudi u Bosni i Hercegovini nalaze se na marginama društva, što je posljedica loše ekonomske i političke situacije, te dugogodišnje zanemarenosti ove populacije od strane institucija vlasti. Brojni su problemi sa kojima se suočavaju mladi ljudi u BiH, među kojima je najizraženiji problem – visoka stopa nezaposlenosti mladih, koja je po zadnjim podacima Agencije za statistiku BiH, iznosila 38,8 posto (Anketa o radnoj snazi, 2018). S druge strane, procjena Svjetske banke jeste da je nezaposlenost mladih znatno veća nego što je to iskazano u anketnom istraživanju, te da je za 2018. godinu iznosila 47,4 posto, što Bosnu i Hercegovinu plasira u sami vrh zemalja svijeta sa visokom stopom nezaposlenosti mladih. Ovo je ujedno i jedan od vodećih uzroka odlaska mladih ljudi u inostranstvo u potrazi za boljim uslovima za život.
Odlazak mladih gorući je problem ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u ostalim zemljama na Balkanu. Srbija ima jednu od najvećih stopa emigracije, a čak 80% mladih ljudi razmišlja o odlasku iz zemlje, navodeći ekonomske razloge kao primarni motiv. Prema procjenama OECD-a, godišnje oko 23000 ljudi napusti Sjevernu Makedoniju, a zbog nezaposlenosti i siromaštva u svojoj zemlji, svaki četvrti državljanin Albanije živi u inostranstvu. Time države trpe ogromne finansijske gubitke, koje je Westminster fondacija za demokratiju mapirala i kvantificirala u istraživanju provedenom tokom 2019. godine, u Albaniji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji.
Danas su u Sarajevu u organizaciji Westminster fondacije za demokratiju su predstavljeni rezultati istraživanja o tome koji su troškovi emigracija mladih iz ovih zemalja, te je otvoreno pitanje koliko Bosnu i Hercegovinu trenutno košta odlazak mladih, radno sposobnih ljudi.
U događaju učestvuje i rukovodilac Projekta zapošljavanja mladih (YEP) dr Ranko Markuš koji je govorio o ulozi javnih službi za zapošljavanje ovom procesu naročito u svjetlu njihove korektivne uloge na tržištu rada.
