Švicarski list Neue Zürcher Zeitung (NZZ) donosi članak u kojem se bavi preduzetništvom u Bosni i Hercegovini gdje je poseban akcenat stavljen na priče preduzetnika iz YEP Inkubatora poslovnih ideja. Kompletan članak, na njemačkom jeziku, moguće je pročitati OVDJE, stranica 31.
U nastavku pročitajte kompletan članak.
********************************************************************
“Oni koji su završili studije u Bosni i Hercegovini očekuju vodeće pozicije nakon završetka” – visoka nezaposlenost u zemlji povezana je i sa (pre)visokim očekivanjima.
Bosna i Hercegovina je najkomplikovanija država na Zapadnom Balkanu.
Šta je potrebno da bi se u BiH uspješno pokrenula kompanija?
Nedostatak novca je nerijetko najveći problem.
“Dobar dan, na telefonu Johanna Neumeier iz Sky TV-a, imate li trenutak za mene?”
Rečenica koju Alisa, još uvijek, izgovara s lakoćom. Nakon ove rečenice slijedi pitanje: “Imate li kablovsku ili satelitsku?”
Prije više od pet godina, ova mlada žena je radila u pozivnom centru za njemačkog TV operatera i prodavala pretplate. U razgovoru nije navodila pravo ime, i to s razlogom .- prezime Neumeier, s bavarskim naglaskom, bolje je dopiralo do njemačkih kupaca pa je prodavala više pretplata. To je bio stresan posao, kaže Bosanka, koja je živjela sa svojom porodicom u Minhenu i tamo pohađala osnovnu školu. Ona prelazi rukom preko ramena i kaže: “Dobro da se to završilo, posebno stalno laganje.”
Alisa Mujkanović je vesela po prirodi: zarazan smijeh, sjajne oči, crveno obojena kosa, košulja s printom Mickey Mousea. Monotoni rad u pozivnom centru nije mogao da zadovolji njenu želju za slobodom. Prije pet godina sve je okrenula „naglavačke“. Odustala je od studiranja Građevinskog faktulteta na Univerzitetu u Sarajevu – “Voljela sam crtanje, ali ne i računanje” – i usudila se zakoračiti u poduzetništvo. Od tada proizvodi tekstilne suvenire, igračke, pribor i dekoracije s lokalnom ovčjom vunom, bosanskim drvetom. Ovaj zanat je naučila od majke. U međuvremenu, uloge su se zamijenile: majka je zaposlena kod kćerke zajedno sa jedanaest radnica iz okoline.
Industrijska tradicija
“Posao ide dobro, može se živjeti od njega”, kaže Alisa vidno ponosna. Ona čak razmišlja o izvozu svojih proizvoda. U početku je proizvodila u roditeljskoj dnevnoj sobi, međutim, kako je prodaja privlačila kupce, prizemlje je pretvoreno u radionicu. Kuća se nalazi na rubnom dijelu Visokog, gradića oko 40 km sjeverozapadno od Sarajeva. Geranium visi ispred vrata. Logotip Bogde, ime kompanije, pokazuje konture ovce jer je najprodavaniji proizvod kompanije mala ovca od vune. Dostupan je u raznim varijantama: od razigrane balerine sa ružičastom tutu do strogog advokata sa naočalama. Prodaje se na društvenim mrežama, na festivalima i u suvenirnicama u Sarajevu.
Uspješni startupi i Bosna i Hercegovina – najčešće ne ide zajedno. Tako ova balkanska zemlja donosi uglavnom ekonomski negativne pokazatelje: stopa nezaposlenosti je 18%, za mlade čak 50%; neke procjene navode još veće procente, tako da niko ne zna stvarni podatak. Sve manje Bosanaca i Hercegovaca vidi svoju budućnost u zemlji koja je od kraja rata 1995, etnički podijeljena. Državni aparat stvoren Daytonskim mirovnim sporazumom je prevelik i neučinkovit. On postavlja mnoge prepreke na putu poduzetnika. Bosna i Hercegovina stoga i dalje stoji iza svojih susjeda na ljestvici Doing Business Svjetske banke. Mnogi mladi i visokokvalificirani ljudi okreću leđa ovoj multietničkoj državi.
Alisa Mujkanović je izuzetak vrijedan hvale – ali ne i jedina. Nekoliko kilometara od njene radionice, Dženan Hodžić je također tražio samostalnost u poduzetništvu. Uzgaja povrće i egzotično voće, uključujući bundeve, slatki krompir, kiwano i jagode. On to radi već osam godina, a 2000 m2 obrađene površine je u vlasništvu njegove punice, te znajmiljuje još 8000 m2.
Cijela porodica je angažovana,a svojim proizvodima snabdijeva velike supermarkete. Dženan je u Bosni slavna osoba. Kao “Dr. Zo”, ovaj 37 godišnjak je jedan od najpoznatijih repera – atipični reper, kako kaže: “Drugi nose zlatne lance, ja vozim traktor. “Pompa oko njegove ličnosti mu je, kako kaže već sada dosadila, a u poljoprivredi traži mir i duhovnost.”
Dženana, visočkog repera, i Alisu, koja se bavi rukotvorinama, ne povezuje samo ekonomska nezavisnost. Oboje su bili uključeni u aktivnosti Projekta zapošljavanja mladih (YEP), koji je podržan od strane Vlade Švicarske.
Za provedbu ovog programa, odgovoran je Ranko Markuš. Ovaj doktor ekonomskih znanosti kaže: „Bosna je nekada bila industrijski centar Jugoslavije. Ljudi s ovih podneblja su obučeni da rade i proizvode svojim rukama. Preduvjeti za to su dobri.“ Ali Markuš ne gaji iluzije da će se industrije migrirane prije nekoliko desetljeća ponovno vratiti u Bosnu. Tako da mnogima preostaje put u poduzetništvo. „Taj put je riskantan. Nephodna je podrška i savjeti, inače vas vodi u siromaštvo.“
Od 2008. godine YEP program je podržao 120 start-up, s ekvivalentom od 2.800 CHF po poduzeću. Obuka je jednako važna kao i finansijska podrška startupima. Obuka se provodi tokom četiri mjeseca, četiri dana mjesečno. Između teorijskih preedavanja moraju se raditi domaći zadaci i studije slučaja. Naučene su osnove poduzetništva, kao što su kalkulacije cijena, registracija firme ili kako potrošačima marketinškim kanalima približiti proizvode.
Što je Alisa naučila? “Posebno je bilo korisno izraditi poslovni plan”, kaže ona.
Bivši muzičar samouvjereno kaže: “Program mi je potvrdio da sam u proteklih nekoliko godina većinu stvari ispravno radio.”
Nerealna očekivanja
Također se u glavnom gradu BiH, u Sarajevu, pojavila živahna startup scena. Svako ko traži svoj centar te scene brzo će ga pronaći. “Hub-387” je naziv tog mjesta. Suprotnost seoskom rustikalnom šarmu Visokog nije mogla biti veća. U hipermodernoj zgradi u centru grada, postoje prostori za rad, konferencijske dvorane i sobe za osamu, koje se također mogu naći u Google uredima negdje u Zurichu, Berlinu ili Londonu. Za nešto više od 10 CHF dnevno možete se smjestiti ovdje, mjesečna najamnina je skromnih 200 CHF. Hub 387 (inaće ovo je pozivnibroj za Bosnu i Hercegovinu) namijenjen je prvenstveno mladim IT poduzetnicima koji Vam žele ponuditi kreativni biotop. Sve u nadi da će zaustaviti odljev mozgova inovativnih Bosanaca i Hercegovaca.
U HUB-u smo sreli Belmu Alagić. Ova tridesetosmogodišnjakinja vodi online platformu za učenje pod nazivom Bookvar. Ona je jedna od rijetkih povratnika koje je sedam godina studirala i radila u Čikagu, ali joj je tamo nedostajala porodica. Pored toga je imala želju, da usvojeno znanje u Americi primjeni u svojoj domovini, kako bi učinila nešto za svoju zemlju. Online učenje joj se učinilo kao veliki potencijal za ruralna područja Bosne, ali je podcijenila klijantelu „za javne ugovore vam je partijska knjižica obično važnija od same ponude“ kaže Alagić. Posao napreduje umereno, prvi poslovni plan je bio previše optimističan. Na pitanje da li razmišlja o povratku u SAD? Belma kaže „Da, svaki dan! Ali neću tako brzo odustati.“
Mladi koji u Bosni završe fakultet, odmah očekuju šefovsko radno mjesto, iako nemaju nikakvog prethodnog radnog iskustva.
“Diplomanti imaju pretjerana očekivanja od tržišta rada, kaže Belma. „Mnogi radije godinama ostaju nezaposleni i žive kod roditelja, nego li da prihvate neki posao, za koji se smatraju suviše dobrim.“
Usprkos visokoj stopi nezaposlenosti, mnoga otvorena radna mjesta u Bosni teško da se mogu popuniti, jer se nezaposleni plaše strogog osmosatnog radnog dana ili ne žele uprljati ruke.
Ove teške optužbe čuju se uglavnom iza zatvorenih vrata – ali i od strane predstavnika međunarodnih razvojnih organizacija, kojih je veliki broj u Bosni. Problem nije nedostatak posla ili novca, kaže dugogodišnji stručnjak za razvoj. Često nedostaje samoinicijativa i spremnost za preuzimanje sudbine u svoje ruke. Poduzetništvo i preuzimanje rizika se tek počinju nazirati. Neki to vide kao socijalističko naslijeđe Jugoslavije u kojoj je država bila odgovorna za to da diplomatni dobiju odgovarajuće zaposlenje. „Zapanjujuće je da mladi koji ovako razmišljaju, nisu imali priliku da žive u Jugoslaviji.“
Potrebno je malo sreće
Dio tog socijalističkog razmišljanja je da, prema podacima Svjetske banke, velika većina – 89% traži posao u javnom sektoru. Ta se želja ne temelji samo na sigurnosti radnog mjesta i kraćim radnim sedmicama – jedan od važnih razloga je i približavanje gradovima i veće plate zato što su plate državnih službenika skoro 40% iznad plata u privatnom sektoru.
Prema podacima Svjetske banke ovo je daleko najveća razlika u platama u regiji. Rezultat je da se privatne firme u potrazi za radnicima ne mogu natjecati sa državom, koje nude 40% svih radnih mjesta u državnom sektoru, pored toga neravnoteža u platama ne doprinosi razvoju inovativnih poduzeća.
Ipak postoje iznimke koje potvrđuju pravilo i daju nadu. Za Alisu Mujkanović koja je pronašla svoj put kroz vunene suvenire „državni posao“ nije opcija. Sigurno naporno radi, sedam dana sedmično -gotovo neprestano, a u posljednjih nekoliko godina je stalno razmišljala o odustajanju. Ali umjetničke rukotvorine su predanost, emocija – govori ona sa unutarnjim žarom koji je sigurno preduvjet da se izdrže dugi i usamljeni dani u maloj radionici, daleko od gužve i užurbanosti glavnog grada Sarajeva.
“I da,” kaže pri rastanku, “također sam ponosna što sam uspjela. Za pet godina sam osnovala poduzeće i pomogla nekim zaposlenicima u regiji s dodatnom zaradom.“ Onoga ko je vrijedan sreća prati. U Alisinom slučaju ta sreća je došla u formi mentorice, koja koja modna dizajnerica živi u Parizu i koja na društvenim mrežama ima veliki broj pratioca. Kada je ova influenserka nedavno objavila fotogradiju vunene ovčice sa kratkim drvenim nožicama, prodaja se udvostričila u kratkom roku, a posa je morao biti organizovan u više smjena , kako bi se stigle isporučiti sve narudžbe. Takva aktivnost se teško može planirati, ni u biznis planu ni u obuci za mlade poduzetnike. “Često su ovi mali i nepredvidivi događaji, oni koji odlučuju o uspjehu i neuspjehu.” kaže Ranko Markuš, voditelj Projekta za zapošljavanje mladih (YEP). Njegova opaska sigurno vrijedi i puno šire izvan Bosne.
Švicarska kao promiciteljica demokratije i zapošljavanja
Postoje bliske veze između Bosne i Švicarske. U Švicarskoj živi oko 60.000 ljudi bosanskog porijekla. Većina ih je došla u Švicarsku tokom vala ekonomske migracije 1980-ih ili kao političke izbjeglice nakon rata u Bosni (1992-95). Prema Državnom sekretarijatu za ekonomske poslove (SECO), migranti šalju oko 75 milijuna CHF godišnje u svoju zemlju porijekla.
Švicarska je također aktivna u Bosni i Hercegovini, u kontekstu međunarodne saradnje već 23 godine. Nakon završetka rata, humanitarna pomoć i obnova bili su u središtu pažnje, a danas se radi o podršci na putu do funkcionalne demokratije i socijalne tržišne ekonomije.
Za takve projekte, za razdoblje od 2017. do 2020. godine planirana su financijska sredstva u iznosu od oko 74 milijuna CHF; Između 1996. i 2016. godine Švicarska je uložila oko 600 milijuna švicarskih franaka.
U strategiji saradnje za razdoblje od 2017. do 2020. najveći dio proračuna (41 milijun franaka) odnosi se na projekte promocije demokratije. Tradicionalno, Švicarska se osjeća posvećenom pristupu „odozdo prema gore“: mjere su stoga prvenstveno usmjerene na poboljšanja na razini zajednice. Na raspolaganju je nešto više od 17 milijuna franaka za potporu ekonomiji i zapošljavanju. Važan cilj je pomoći mladim poduzetnicima da pokrenu vlastiti posao.
Kako bi se spriječila visoka nezaposlenost mladih, neophodno je poboljšati učinkovitost službi za zapošljavanje. Do sada su se ove službe uglavnom ograničile na pomoć nezaposlenima u osiguranju njihovih novčanih sredstava i naknada; dok se posredovanje u zapošljavanju jedva provodilo. Kako bi se vidjelo kako se to može promijeniti, delegacija iz Bosne nedavno je posjetilo nekoliko regionalnih agencija za zapošljavanje (RAV) u Švicarskoj.
