Piše: Delila Klovo
Ko će biti primljen i na koje mjesto – ZNA SE?
Zapošljavanje na budžet je vrlo aktualno proteklih mjeseci u BPK-a. U toku su konkursi u Poreznoj upravi (3 pozicije), Centru za socijalni rad BPK-a (4 pozicije), MUP-u BPK-a (15 pozicija), te Vladi, upravi i ministarstvima BPK-a (13 pozicija) sa VSS-om. Vjerovatno ih je u toku još više, što javno, što tajno.
Od 30 koji se pojave na stručnom ispitu, 28 zna za koga je naštelan konkurs
Kako se zna? Pa lijepo. Evo recimo ja sam se prijavila na dva radna mjesta u Kantonu. Za jedno radno mjesto imali smo nedavno stručni ispit, održan je u sali Ministarstva privrede. Toga dana došlo nas je 30-ak na dvije pozicije, poziciju pravnika i poziciju ekonomiste. Kada sam došla ispred vrata sale u kojoj će se održati ispit, ponašala sam se isto kako se ponašam i na nekom konkursu koji provodi agencija za državnu službu ili institucija BiH u koju se aplicira. Pozdraviš se s rajom, vidiš ima li ko poznat. Uvijek ima. Upoznaš raju sa konkursa. Odmah se prelazi na bitne stvari: “Znaš li za koga je?” Odgovor na to pitanje najčešće potvrdi informacije koje već imaš (znaš kako unaprijed doći do informacija, to se nauči tolikim hodanjem po konkursima). Možeš dobiti odgovor da neko već radi (najčešći odgovor), da je namješteno za tu i tu osobu (90% tačnosti da uistinu i jeste upravo za tu i tu osobu), da je to srpska, hrvatska ili bošnjačka pozicija (odmah otpadaš ako nisi pripadnik određenog naroda ili ako si ostali). Ali ne odustaješ. I dalje se trudiš. I dalje čitaš zakone, pratiš konkurse, pripremaš se za raznorazne testove na raznorazne teme.
Delila, čitamo tvoj blog!
Kada smo ušli u salu za testiranje, sjeli smo za sto. Vladala je tišina. Čekalo se da dođe komisija. U toj tišini momak koji je sjedio preko puta mene glasno je, da ga svi čuju, rekao: “Delila, čitamo tvoj blog!” Pogledala sam ga i upitala ga šta to znači. “Znači da očekujemo detaljan izvještaj! Jedva čekam tekst”. Pa da, ja bih trebala da pričam za svih njih 300 mladih sa VSS-om u BPK-a, koji se nadaju da će dobiti posao, pomislila sam. Kriva sam.
Moj skor za 2014.
U 2014. godini poslala sam prijave na ukupno 47 pozicija. Radila sam 15 testova. Spremala sam 13 različitih tema (penzijsko i invalidsko osiguranje, korupcija, porezi, inspekcija, upravljanje projektnim ciklusom, poslovne usluge, kriminal, policija, urbanizam, prevođenje, trening, evropske integracije, omladinski aktivizam i civilno društvo), u prosjeku po jednu temu mjesečno. Dakle, za 15 pozicija sam bila pozvana na test ili intervju, a za 32 pozicije me nisu nikako ni pozvali.
U 2014. godini me samo jedna privatna firma pozvala na intervju, nakon intervjua poslala sam popunjen formular sa svakovrsnim ličnim podacima ali me osoba više nije kontaktirala. Nisam ni ja nju.
Sve u svemu, u 2014. godini nisam zadovoljila na 47 pozicija i očekujem još dvije odbijenice, ove za dvije pozicije u Kantonu. To je ukupno 49 nadanja i 49 razočarenja. Razočarenja se duže vare, u prosjeku traju tri dana.
U 2014. godini provela sam minimalno pola godine u intenzivnoj potrazi za poslom. To uključuje pregled portala i novina, pronalazak konkursa, spremanje aplikacije, čekanje poziva, priprema za test, odlazak na test, priprema za intervju, odlazak na intervju, čekanje, čitanje odbijenice, ljutnju, plač (pogotovo u trudnoći), gubljenje nade – i ponovno dizanje sa dna. Dizanje sa dna podrazumijeva da sama sebi ponavljam: Nisi nesposobna, nisi glupa, nisi nesposobna, nemaš štelu, nemaš štelu, nemaš štelu. To što prolazim ne zna niko ko nije prošao i ko ne prolazi. Zna pola miliona nezaposlenih u BiH.
U svemu ovome, u 2014. godini slala sam i prijave za mog muža koji je takođe nezaposlen. On nije bio pozvan ni na jedan jedini test ili razgovor.
U 2014. godini, znaju mi reći i da sam prekvalifikovana.
U 2014. godini na rezervnoj sam listi kao druga na više pozicija. Uostalom, najčešće sam druga.
Na intervjuima neizostavno obrazlažem zašto sam dala ostavku na poziciju ministrice u Vladi BPK-a i koje su njene posljedice (iako je to što sam bez posla otkako sam dala ostavku očigledna posljedica).
Od avgusta mi se baš vidi stomak, vidio mi se na testu za četiri pozicije od 15 pozicija na koje sam bila pozvana na test/intervju. Naravno, iako sam znala da su mi šanse da od avgusta dobijem posao bile još minornije, nisam odustajala.
I neću odustati. Ako sam trudna, nisam bolesna. Ako sam majka, nisam nesposobna za rad.
Muž kaže da sam ovisna o konkursima. Ko zna, možda je to neka nova vrsta ovisnosti nezaposlenih.
Šta mogu očekivati mladi ljudi u BiH, obrazovani ljudi sa VSS-om koji su bez posla u ovoj zemlji? Nije čudno što žele da idu iz svoje zemlje. Idu vani. Vani je tamo gdje za posao ne treba babo, tata, tetka, partijska knjižica, tamo gdje se traži znanje, a ne štela. Samo treba znati kako otići.
Pozivam vas da pogledate moju online izložbu odbijenica za 2014.
(Delila Klovo blog)
