Dječiji dom „Rada Vranješević“ u Banjaluci, kao organizovan oblik zaštite djece i mladih, posebno djece bez oba roditelja, nepoznatih roditelja, napuštenih od strane roditelja, roditelja lišenih roditeljskog prava ili sa zdravstvenim problemima, zatim na djecu i mlade iz porodica sa socio-ekonomskim problemima, sa poremećenim porodičnim i partnerskim odnosima. Dom obezbjeđuje socijalno-zdravstvenu zaštitu, vaspitanje i obrazovanje, te osposobljavanje za samostalan život i rad. Ono što se javlja kao poseban problem kuda ta djeca idu po gubitku prava na stanovanje u domu.
Kako ATV izvještava dok njegovi vršnjaci budu bezbrižno uživali u ljetu, Jadranko Kunarac, štićenik Doma Rada Vranješević, brinuće gdje i kako da nastavi samostalan život.
Od sedme godine je u domu, prvo u Zvorniku, pa u Banja Luci. Za nekoliko mjeseci dobiće diplomu vaspitača , a sa njom i ispisinicu iz doma. Onda mu, priča, predstoji borba za život. Po iskustvima starijih štićenika koja je čuo, neće mu biti lako.
“Tako i ja nekako strijepim, ne znam kako šta poslije jer se čovjek mora sam snalaziti po završetku fakulteta, zakonski propisano tako da ustanovu moramo napustiti. Svi su mislili ja ću ovako, snaćiću se, ali stvrno kad izađu, godinu , dvije, pa dođu i njihova je priča svarno jeziva. Kažu koliko je to teško”, ispričao je Jadranko Kunarac, štićenik Doma “Rada Vranješević”.
Uprava doma i vaspitači adresa su na koju bivši štićenici kucaju i kada napuste dom. Još nekoliko Jadrankovih drugara ove godine moraće da ode. Sa potencijalnim poslodavcima uprava vodi razgovore kako bi ih zaposlila. Pregovraće i sa gradskim ocima o stanovima za štićenike. Za to su dobili i podršku ministarke Jasmine Davidović.
“Trebamo da intenziviramo razgovore sa predstavnicima grada gdje bi dobili na koriščenje jedan stan, jednu stambenu jedinicu gdje bi naši mladi ljudi nakon završetka školovanja, nakon napuštanja ustanove mogli da žive taj neki prelazni period do momenta zaposlenja”, kaže Vladimir Kajkut, direktor Doma “Rada Vranješević”.
“Prvo će se trebati razgovarati sa gradonačelnikom, pa kad se dobiju te dvije stambene jedinice mi ćemo tu pomoći u cilju opremanja tih stanova”, kaže Jasmina Davidović, ministar porodice, omladine i sporta RS.
Banja Luka trenutno nema raspoloživih stanova, kaže gradonačelik Slobodan Gavranović. Prioritet u stambenom zbrinajvanju imaju borci, RVI, pa socijalne kategorije, ali, obećava da će gradski oci uskoro pokušati da nađu rješenje sa Centrom za socijalni rad.
Jasno je da sam stan neće rješiti problem, već da će problem riješiti zaposlenje, kako je rekao Vladimir Kajkut, direktor Doma “Rada Vranješević”. Jako je teško tražiti prioritetizaciju ove ili bilo koje druge ugrožene grupe, jer je ugroženih jako puno u današnjem društvu. Dakle ključ rješenja ovog, ali i mnogih drugih problema bi bio u pronalasku načina da se ovi mladi ljudi integrišu na tržište rada, u idealnim uslovima da im se pomogne da sami pronađu inovativne načine da to učine. Upravo tu značajnu ulogu može imati socijalna/društvena ekonomija, odnosno socijalno/društveno preduzetništvo o kojem ćemo uskoro razgovarati i u Republici Srpskoj, izjavio je Ranko Markuš, rukovodilac švajcarskog Projekta zapošljavanja mladih (YEP).
