Piše: Harun Cero
Zatvaranje prodajnih objekata slovenskog trgovačkog lanca Тuš u Bosni i Hercegovini pretvara se u pravu agoniju za njihove dobavljače, a nadležni ljudi ove firme ostaju hladni na sve upite i optužbe. Kao razlog zatvaranja njihovih radnji iz ove firme su naveli prirodne katastrofe koje su zadesile Bosnu i Hercegovinu, a odgovornost za ovaj potez kompanija prebacuje na bosanskohercegovačke firme.
Firma Tuš je imala radnje diljem Bosne i Hercegovine (Bihać, Cazin, Bijeljina, Sarajevo, Istočno Sarajevo, Mostar, Doboj, Brčko, Tuzla, Prnjavor, Modriča, Ugljevik, Velika Kladuša, Srebrenik, Gračanica, Srebrenica…). Neke su bile u njihovom vlasništvu, a druge su iznajmljivali.
Njihove poslovne jedinice su se sastojale od dvije grupe objekata. Tuš je zakupio dio objekata koji su bili u vlasništvu drugih lica, a imao je i vlastite objekte, koji su i danas u njegovom posjedu.
“Njihovi objekti su bili rasprostranjeni i postoji čak mogućnost da su nekada imali tržišni udio u Bosni i Hercegovini u segmentu maloprodaje robe široke potrošnje, koji je iznosio oko tri do četiri posto”, kaže za Al Jazeeru Nedim Kalamujić, direktor firme za uvoz i distribuciju mesnih i mliječnih prerađevina Intercamp.
Tuš je počeo poslovne aktivnost u Bosni i Hercegovini 2006. godine tako što je akreditirao jednu poslovnu firmu iz Bihaća i onda krenuo sa širenjem svoje maloprodajne mreže, a posao se na početku odvijao preko firme Tuš d.o.o. Bihać. Ta firma ima, prema dostupnim izvještajima, kapital od 20,2 miliona konvertibilnih maraka [10,1 miliona eura], prema zvaničnom izvještaju, koji je urađen na osnovu polugodišnjeg izvještaja za 2014. godinu, njihov prihod je blizu devet miliona KM [4,5 miliona eura], a iskazana dobit blizu 20.000 KM [10.000 eura], što je jako malo u odnosu na njihove obaveze.
Popusti i krediti
“Odmah na početku djelovanja u Bosni i Hercegovini Tuš je tražio dobavljače koji su spremni investirati u smislu popusta i kredita, što je bilo jako sumnjivo, ali niko od dobavljača se nije nadao ovakvom raspletu događaja…”, priča Kalamujić.
On je rekao da je odnos njegove firme s kompanijom Tuš d.o.o. trajao do 2009. godine, kada je Tuš cirkularno obavijestio sve svoje dobavljače da, zbog internih standarda, prebacuju operativno trgovanje na Tuš Trade d.o.o.
Tuš Trade nastavljaju poslovne aktivnosti Tuša, ali kako vrijeme odmiče, nastaju problemi u plaćanju, velike odgode… U 2013. godini jedan broj dobavljača shvata o čemu je riječ i prekida poslovnu saradnju s Tušom, da bi prestavnici Tuša početkom ove godine kontaktirali glavne domaće partnere te ih zamolili za olakšice u izmirenju računa. Firme su načelno pristale na ovaj dogovor i on je bio validan sve do maja, kada dolazi do novih problema u plaćanju.
Dobavljač P. Marić iz firme Vitaminka je, kao i Kalamujić, ogorčen i razočaran prevarom i nezainteresiranošću nadležnih iz Tuša te smatra da, pored svih nedaća kroz koje firme iz Bosne i Hercegovine prolaze, moraju proći još i kroz ovaj “pakao”.
“Mi smo, za razliku od drugih dobavljača, uspjeli vratiti 50.000 KM [25.000 eura] duga povlačenjem naše robe iz radnji. U svemu tome smo ‘dobro prošli’, jer smo izgubili samo 10 do15 posto finansijskih sredstava, tačnije 1.600 KM [800 eura]. Iako smo mi ‘dobro prošli’, ostaje gorak ukus prevare”, rekao je Marić.
On je kazao da je prvih nekoliko godina sve dobro funkcioniralo, da bi onda počele neregularnosti i da je zbog toga isporuka nekoliko puta obustavljana.
“Tokom ljeta uopće nije bilo moguće uspostaviti kontakt s nadležnima iz Tuša, a i kada smo uspjeli doći do njih, oni su se ponašali bahato, kao da razgovaraju s osobama nižeg roda”, dodao je Marić.
“Kada se ovaj proces malo detaljnije analizira, shodno podacima kojim raspolažemo, postaje jasno da Tuš sa svojim prihodima i obavezama nije imao šansu održati se na ovom tržištu i da je njegovo djelovanje od samog početka bilo pod upitnikom”, ukazuje Nedim Kalamujić.
Dodaje da se stiče dojam da Tuš uopće nije došao u Bosnu i Hercegovinu da bi razvio biznis, nego da maksimalno iscrpi sredstva dobavljača i da jednostavno nestane sa ovog prostora.
Jedan sagovornik, koji je želio ostati anoniman, izjavio je da su objekti Tuša mnogo prije zatvaranja bili već poluprazni, jer im dobavljači nisu beskonačno mogli davati robu koju oni nisu plaćali.
“Kao razlog zatvaranja su naveli poplave, koje su se desile u maju ove godine, a oni zaostaju s plaćanjem već dvije godine. Oni funkcioniraju na način da uzmu gotovinu iz prodajne kase, a taj novac je negdje nestao. Drskosti nije bilo kraja, jer su oni u svom dopisu optužili dobavljače, koji su ih trpili godinama, da su oni krivi za sve”, priča sagovornik.
“Neki od dobavljača pristupili su utuženju za dug, što je instrument za prinudnu naplatu putem lokalnog suda. To se obično radi preko lokalnog suda u sjedištu dužnika. Ovo je definirano bilateralnim ugovorima između država. Međutim, tu su dobavljači također izloženi dodatnim troškovima, u smislu plaćanja taksi na tužbu i na presudu, tako da bi ovaj proces trajao jako dugo trajao kada bi se pokrenuo”, istakao je Kalamujić.
Krivične prijave
Zbog ovih okolnosti su mišljenja o ovoj tužbi podijeljena i još se mnogo toga između dobavljača mora uskladiti.
U istragu je uključena i Uprava za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, koja trenutno kontrolira sve finansijske tokove firmi Tuš i Tuš Trade. Uprava je kontrolu počela na osnovu zahtjeva za povrat 721.000 KM [360.500] poreza na dodanu vrijednost od kompanije Tuš, a do sada je utvrđeno da je taj zahtjev zasnovan na temelju prometa opreme koju je kompanija Tuš Trade prodavala kompaniji Tuš.
“S obzirom da su inspektori utvrdili da je vrijednost opreme koja je prikazana u knjigama kompanije Tuš Trade nešto više od milion KM [500.000 eura], a da je faktura za tu opremu iznosila 5,5 miliona KM [2,75 miliona eura] sa PDV-om, opravdano se sumnja da je riječ o preuveličavanju vrijednosti te opreme, što samim tim povlači i značajniji iznos PDV-a koji kompanija Tuš Trade ima obavezu da plati, a očito ne može da plati s obzirom da je blokirana”, izjavio je za Al Jazeeru glasnogovornik UIO-a BiH Ratko Kovačević.
On dodaje da je činjenica da je Tuš dostavio na adresu UIO-a BiH samo potvrdu jedne slovenske firme o procjeni opreme, koju inspektor Uprave nije mogao uzeti u obzir, jer nije realna.
Zbog ovih podataka, UIO BiH je obustavio povrat PDV-a i angažirao eksperta koji će procijeniti pravu vrijednost te opreme, jer postoji sumnja da je vrijednost precijenjenja, u pokušaju da se osigura veći povrat PDV-a.
Kada se prikupe svi podaci, oni će biti poslani odsjeku za istrage, koji će ih proslijediti Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, sa zahtjevom da Tužilaštvo izda nalog za obnovu cijelog postupka, odnosno da se još jednom izvrši kontrola ovih firmi od 2006. godine, kada je firma Tuš došla u Bosnu i Hercegovinu, do danas.
Na upit Al Jazeere, iz ureda jednog od direktora Tuša Branka Cokana stigla je odbijenicu, s obrazloženjem da “nadležni ne žele davati izjave medijima”.
Izvor: Al Jazeera
