Piše: Mladen Obrenović
Možda su heroje ove priče ponekad gledali čudno, ili su im bili neobični, pa je netko i pomislio da su “papučari”, no Kabir, Miro, Aleksandar i Petar ponosni su na ono što su uradili. Njih su četvorica očevi koji su koristili roditeljski dopust, bili uz svoje dijete u prvim mjesecima života i svojim suprugama omogućili da sačuvaju posao, nastave karijeru i ne razmišljaju tko je bebi promijenio pelene, je li gladna, spava li ili joj nešto treba.
No, rijetki su muškarci poput njih koji su iskoristili takvu mogućnost, pa statistike uglavnom bilježe skromne podatke o broju očeva na roditeljskom dopustu. Ako i nije problem materijalne prirode, jer su naknade za roditeljski dopust prilično niske, ostaje kao veliki znak pitanja pristanak poslodavca, jer baš i ne gledaju blagonaklono na takvu opciju.
Kad je riječ o predrasudama po kojima je majci mjesto u kući, s djetetom u naručju i uz štednjak, a ocu na poslu i prikupljanju sredstava za život, sva trojica Al Jazeerinih sugovornika odgovaraju isto – “Nije me briga što drugi misle o tome.”
Podsmjeh male sredine
“Travnik jeste mala sredina i bilo je tu i podsmjeha, na licu im čitaš da misle kako si papučar, ali me to nije doticalo, jer je to moje dijete, moj život, moja odluka. Sve mi je to bilo jedan veliki izazov”, priča Travničanin Kabir Lisica, koji je uz svoje dijete, na roditeljskom dopustu, proveo pola godine. Jedan je od rijetkih očeva u Bosni i Hercegovini koji je koristio takvu mogućnost.
RODITELJSKA PRAVA U HRVATSKOJ
Hrvatska razlikuje rodiljni i roditeljski dopust, podsjeća HZZO. Na rodiljni dopust zaposlena ili samozaposlena trudnica odlazi najkasnije 28 dana prije očekivanog poroda i ostaje na njemu do navršenih šest mjeseci djetetova života. Otac može preuzeti rodiljni dopust od 70-og dana nakon djetetovog rođenja. Iznos rodiljne naknade u tom periodu jednak je 100-postotnom iznosu prosječne plaće roditelja koji koristi rodiljni dopust.
Roditeljski dopust iznosi osam mjeseci, s time da su dva mjeseca neprenosiva. Dakle, mogu ga koristiti majka četiri mjeseca i otac četiri mjeseca, a naknada iznosi maksimalnih 350 eura. Ako dopust koristi samo jedan od roditelja, tada on traje šest mjeseci.
Iz udruge RODA navode i kako u Hrvatskoj nezaposleni roditelji imaju pravo na rodiljnu i roditeljsku poštedu od rada od dana rođenja djeteta do navršene godine dana za prvo i drugo dijete ili do tri godine za treće dijete i blizance. Iznos naknade je 220 eura mjesečno.
Prema njegovom mišljenju, “i očevi imaju osjećaje kao i majke”, a za one koji nisu spremni pomoći suprugama u brizi o djetetu kaže kako nemaju hrabrosti. “Jednostavno se plaše pristupiti svom djetetu, činu kupanja, presvlačenja, rezanja noktiju, šišanja. I danas sve to radim, jer volim svoju djecu. To je ljubav koja je nezamjenjiva”, dodaje.
Hvali poslodavca – tvrtku Farmamed, koja je bila izuzetno korektna i predusretljiva te mu omogućila odlazak na roditeljski dopust. Vrlo razborito gleda i na podizanje djece. “Ono što imate to i date djetetu, a ono vam vrati. Ako tučete dijete, dobit ćete agresivno dijete – ako mu date ljubav, vratiće vam se ljubav. U svemu tome svaki muškarac u sebi mora prepoznati ono što može dati djetetu, a to je prije svega – ljubav”, poručuje Lisica.
“Baš me briga što su mislili”
I Aleksandar Žolja iz Banje Luke, angažiran u Helsinškom parlamentu građana, podijelio je sa suprugom po polovicu roditeljskog. Svoj dio “dadiljanja” Žolja objašnjava čistom logikom. “Draže mi je bilo ostati sa svojim djetetom, nego sa ljudima koje možda i ne poznajem, bez obzira jesu li to kolege na poslu. Roditeljima je mjesto uz dijete, no problem je što svi nemaju takvu mogućnost”, priznaje Žolja.
“Uradio sam sve to jer sam uživao u svemu tome. Cijelo vrijeme provodio sa njim, bez obzira radilo se o presvlačenju, oblačenju, hranjenju, uspavljivanju, odlasku u šetnju. Ako su mi i mislili da sam ‘papučar’, to više govori o njima, njihovom mentalitetu i kulturološkim stavovima. Baš me briga što su drugi mislili, jer sam se jako dobro osjećao”, napominje Žolja.
Svjestan je i da postoje očevi koji se „naprosto boje da ostanu sami sa svojim djetetom, jer nisu sigurni i to treba poštovati“. Još dodaje i kako ne mogu baš svi očevi, koji bi to i željeli, na roditeljski dopust. Glavna prepreka je izostanak suglasnosti poslodavca.
“Sve više je ljudi koji bi na porodiljsko, ali nemaju mogućnost. Privatnik će teško dati saglasnost, no ljudima u državnim institucijama i firmama koje dobro stoje sve je lakše. Privatnici su vrlo teški, pa je sve teško provodivo. I iz tog razloga nema više ljudi, no biće ih”, najavljuje Žolja.
Najljepša godina u životu
Beogradski novinar Petar Vušurović prošao je sve – od potpunog odobravanja do neshvaćanja odluke da koristi roditeljski dopust.
“Nerazumevanje sredine vezano je uz snažan patrijarhat. Po takvom razmišljanju to i jeste promena uloga, jer se u ovdašnjim glavama zna ko vodi računa o deci, a ko zarađuje i donosi kući novac. No, to mi je bilo potpuno pozitivno iskustvo. Sa sinom sam proveo najlepšu godinu u životu”, priča beogradski novinar Petar Vušurović.
Budući da mu je supruga u vrijeme rođenja sina imala ugovor na određeno vrijeme, a on radio kod poslodavca koji mu je omogućavao roditeljski dopust, nisu ni imali drugačiju mogućnost. Novinska kuća Politika, u kojoj je tada radio, blagonaklono je sve to prihvatila, a Vušurović im je uzvratio – u vrijeme dok je beba spavala pisao je tekstove.
NA PORODILJSKOM U RS-U – 19 OČEVA
Na području Republike Srpske prošle je godine izdano 3425 rješenja za refundiranje naknade plaće poslodavcima za zaposlene majke, od čega se u 19 slučajeva radilo o očevima koji su otišli na porodiljsko odsustvo.
“U skladu sa Zakonom o radu, roditelji djeteta mogu se sporazumjeti da porodiljsko odsustvo, umjesto majke, nakon isteka 60 dana od rođenja djeteta, nastavi da koristi otac”, pojašnjava Momir Popić, direktor Javnog fonda za dječiju zaštitu RS-a, navodeći kako su “najčešći razlozi porodiljskog odsustva očeva priroda poslova i specifičnost radnog mjesta zaposlene majke”.
Dodaje i kako Fond vrši refundiranje isplaćene netoplaće, dok doprinosi na plaću ostaju na teret poslodavca. Ukoliko porodiljsko odsustvo traje 18 mjeseci – Fond refundira plaće za 17 mjeseci, za odsustvo koje traje 12 mjeseci – refundiranje traje 11 mjeseci. Prvu plaću nakon poroda isplaćuje poslodavac.
Na području Federacije BiH, to je pravo “spušteno” na kantonalnu razinu, pa nema zbirnih podataka. Iznos porodiljnih naknada različit je od kantona do kantona. Procjenjuje se da je brojka očeva na porodiljskom slična kao i u RS-u.
“Nije trpelo ni dete, ni firma, a ja sam bio i otac, i domaćin, i radnik”, priča Vušurović, koji se u međuvremenu i novinarski osamostalio te pokrenuo specijalizirani časopis za turizam i ugostiteljstvo.
Niske naknade
I iskustva Zagrepčanina Mire Lujića, producenta na hrvatskom RTL-u, slična su. Kad mu se rodio sin, prisjeća se, snažno se vezao za dijete i želio je što više vremena provesti s njim. “Iako sam strahovao da se mojoj Ani neće svidjeti ta ideja, prihvatila je to. Pomogli smo i njenoj karijeri, pa su se sve stvari poklopile”, kaže Lujić.
Pun je zanimljivih priča jer je, gdjegod odlazio, uglavnom bio jedini otac s bebom u naručju. “Gdjegod sam došao, svi su mi izlazili u susret. Tih nekoliko mjeseci prošlo je za čas – nisam se ni okrenuo”, dodaje Lujić.
Imao je podršku svih – obitelji, prijatelja i kolega, a od onih koji ga okružuju slušao je kako su ponosni na njega, jer nije bilo puno takvih roditelja. No, pojavio se i ključni problem – novac.
“Naknada koja se prima užasno je mala, jer od države dobiješ 350 eura. Moraš reorganizirati život kako bi s tim preživio i to je mali minus svega toga, pa ti u toj situaciji jednostavno trebaju roditelji i prijatelji da budu podrška. Bez njih nikako ne bih izdržao”, navodi Lujić.
Ipak, Hrvatska je od svih zemalja u regiji najdalje stigla kad je riječ tom pravu. Najsvježiji podaci Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) datiraju iz 2012. godine, kad je rodiljni i roditeljski dopust u Hrvatskoj koristilo ukupno 177.453 majki i 7193 očeva. Taj broj je svakako povećan prošle godine, uvjeravaju iz HZZO-a.
Različita iskustva majki i očeva
Udruge kojima je u fokusu djelovanja zaštita djece, roditelja i obitelji suočavaju se s različitim iskustvima majki i očeva. Upozoravaju na stroge uvjete koji se moraju ispuniti, silnu dokumentaciju koja se mora prikupiti, materijalne zapreke, nerazumijevanje administracije, ali i razloge koji se vezuju uz mentalitet.
“Duboko je u narodu uvreženo razmišljanje po kojem je muškarac ‘macho’ i onda pitaju: ‘Šta mu treba da se petlja sa pelenama?’ Čak i oni koji odu na porodiljsko, ne oglašavaju to na sva zvona. Zaboravljaju da i otac jeste roditelj. Majka jeste tu zbog svoje biološke predispozicije rađanja, pa je bliža detetu, ali niko ne diskriminiše muškarce da i oni budu uz dete od najranijih trenutaka”, kaže Dragana Ćorić iz novosadskog ogranka Udruženja Roditelj.
Raduje je i što su, u posljednje vrijeme, “konačno počeli blagonaklono gledati na muškarce koji odlaze na porodiljsko”, no još ima raznih prepreka.
“Nažalost, uvek negde stoji neka predrasuda koja iskoči iz nekog žbuna i jednostavno saplete čoveka u startu. Postoje različiti faktori koji onemogućuju očeve, a tu je svakako i nespremnost institucija koje to trebaju da rade. Automatski to gledaju da im je teži posao, a stvarnost je drugačija – samo u formularima neće pisati žensko, nego muško ime. Sve ostalo je lako”, napominje Dragana Ćorić te zaključuje kako su “problem samo ljudi – i ništa drugo”.
Mijenjati stavove, ukloniti predrasude
Iz udruge Roditelji u akciji (RODA), čije je sjedište u Zagrebu, upozoravaju kako su, kod većeg uključivanja očeva u prve bebine korake, poticajne mjere za korištenje roditeljskog dopusta vrlo niske, jer naknada iznosi 350 eura mjesečno, no ukazuju i na nedostatak kampanje koja bi poticala roditelje na korištenje, te senzibilizirala javnost i poslodavce na potrebu ravnopravnijeg sudjelovanja očeva u obiteljskom životu.
“Uz nepoticajne naknade, zasigurno je uzrok svemu tome i što je u Hrvatskoj, kao i u cijeloj regiji, ustaljena rodno uvjetovana raspodjela poslova vezanih uz brigu o djeci i domu unutar obitelji. Takva podjela poslova i korištenja roditeljskog dopusta koja počiva većinom na majci, loša je i za žene, jer su teže zapošljive i nepoželjnije zaposlenice; za očeve, jer gube priliku za rano povezivanje s djecom; za djecu, jer su dokazani pozitivni učinci očevog bavljenja djecom. Na kraju, smanjuje se roditeljski stres i povećava kvaliteta obiteljskog života”, navodi Ivana Zanze, izvršna direktorica udruge RODA.
Daje i konkretan prijedlog kako situaciju promijeniti, ne samo u Hrvatskoj nego i u cijeloj regiji, te predlaže sveobuhvatniji pristup kroz mjere obiteljske politike, poticajne novčane naknade za roditelje, senzibiliziranje javnosti, mijenjanje stavova i predrasuda o rodnim ulogama u obitelji, ali i edukaciju poslodavaca kako bi u kolektivima njegovali poticajnu atmosferu prema korištenju roditeljskih dopusta.
Izvor: Al Jazeera
