Kako je biti bez posla i kako nezaposlenost utiče na život pojedinca, govori i priča Adnane Dujaković koja je bila uključena u Klub za traženje posla, aktivnu mjeru grupnog savjetovanja, pri birou Derventa u Zavodu za zapošljavanje Republike Srpske.
Uvijek sam za sebe mislila da sam hrabra i otvorena osoba, međutim kada sam ostala bez posla nakon izvjesnog vremena osjetila sam da gubim samopouzdanje.
Bila sam svjesna situacije da je promjena u organizaciji poslovanja firme dovela do viška radnika, ali sam se pitala „Zašto baš ja, šta to nisam radila kako treba?“. Ne očekujući nikakvu podršku Zavoda, prijavila sam se na biro jer to je logičan slijed događaja. Prethodno zaposlenje sam dobila po preporuci, tako da mi je proces traženja posla bio nepoznat. Mislila sam da je dovoljno prijaviti se kod poslodavca, popuniti formulare i to je to…
Kad mi je u birou ponuđeno da učestvujem u Klubu za traženje posla nasmijala sam se i pomislila „baš će mi to pomoći“, ali kada me je voditeljica Kluba pitala: „Pa šta možete izgubiti?“, pristala sa sa mišlju da ću imati razlog da izađem iz kuće. Promijenila sam mišljenje nakon samo par dana kada sam shvatila da nisam jedina ja „jadna i nezaposlena“ i da to nije nerješiv problem. Voditeljica Kluba me ohrabrila svojim pozitivnim stavom i željom da svima u grupi pomogne, ali smo takođe bili upućeni jedni na druge. Sličnost u situaciji „nezaposlenosti“, iskustva i razmišljanja drugih članova grupe pomogli su mi da otkrijem svoje osobine koje prije nikad ne bih pomenula u razgovoru za posao. Meni su naročito bile interesantne praktične vježbe razgovora za posao, naizmjenično smo bili poslodavci i nezaposleni, a to vas navede da razmišljate kao poslodavac i šta biste vi u toj ulozi željeli čuti od kandidata. To mi je bio vjetar u leđa.
A potom je uslijedilo još jedno iznenađenje, voditeljica me pozvala na razgovor za posao (radno mjesto – trgovac u Pekoteci „Manja“) koji je obavljen u prostorijama Kluba. Na razgovor je pozvano 15 kandidata, a ja sam došla opuštena i smirena kao da idem na kafu sa prijateljicom. Jednostavno sam znala šta mogu i hoću, bila sam svjesna da nemam šta da izgubim – pa posao i onako nemam. Na razgovoru sam bila iskrena, opušteno odgovarala na pitanja i bez ustručavanja pitala sve što me interesovalo. Nemam kvalifikaciju trgovca, nisam imala „vezu“ ja sam se za svoj posao izborila. Moja poruka svima, prihvatite ruku koja vam se pruža, uključite se u Klub za traženje posla – A šta možete izgubiti – posao ionako nemate!!!
