YEP svojoj resursnoj biblioteci pridodaje još dva radna materijala koji doprinose projektnim naporima za uspostavljanje sistema upravljanja učincima u javnim službama za zapošljavanje (JSZZ). Ovaj radni materijal definiše metodologiju za proračun učinaka javnih službi za zapošljavanje, koja će biti korištena u mjesecima koji su pred nama. Naime, projekat je na zahtjev menadžmenta Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske i Federalnog zavoda za zapošljavanje uspostavio saradnju sa Švajcarskim sekretarijatom za ekonomske poslove (SECO) koji je zadužen za praćenje učinaka u službama za zapošljavanje Švajcarske. Stručnjaci SECO redovno posjećuju Bosnu i Hercegovinu, te daju doprinos razvoju metodologije za unaprjeđenje rada JSZZ.
Vještačka ili komparativna konkurencija (eng. Yardstick Competition) je alat uz pomoć kojeg se organizacije koje su slične i koje funkcionišu kao monopoli stavljaju u konkurentski odnos, posmatrajući nivo njihovih troškova. Vodi se računa da posmatrane organizacije proizvode identične proizvode, odnosno pružaju identične usluge i razlikuju se samo po svojim mjerama za uštedu troškova. Na taj način se uvodi konkurencija tamo gdje je tržište ne može uspostaviti na način da se djelovanje jedne organizacije poredi se s djelovanjem drugih.
Tvorac modela je Shleifer (1985) koji smatra da je neophodno je utvrditi troškove pružatelja usluga odnosno kao cilj se postavlja minimiziranje troškova. U slučaju JSZZ minimiziranje troškova ne bi trebao biti cilj jer bi to značilo smanjenje budžeta. Svrsishodnije je kao cilj odrediti maksimiziranje učinaka koje treba postići uz date troškove, odnosno izdvojena budžetska sredstva. Tri su razloga da se kao indikatori uspješnosti ne trebaju koristiti troškovi:
- troškovi po pravilu reflektuju uložene resurse, a uloženi resursi ne trebaju biti cilj jer mogu navesti na aktivnosti bez kvalitetnih rezultata,
- kvalitet pružanja usluga od strane JSZZ je jako bitan (reintegracija nezaposlenih na tržište rada), ali se teško procjenjuje. Kada bi se mjerili samo troškovi neke JSZZ bi postigle uštede putem smanjenja kvalitete usluga što ne smije biti cilj.
- Javne institucije ne smiju ostvarivati dobit iz sredstava kojima se finansira njihov rad tj.iz poreza i doprinosa na plate, to bi bilo dozvoljeno samo kada bi se propisom utvrdila namjena korištenja ovih sredstava. Zbog toga se sva izdvojena sredstva za rad JSZZ moraju utrošiti, a učinci od te investicije su ključno pitanje.
Ciljevi koji se stavljaju pred JSZZ treba da budu definisani prema ciljevima izvedenim na osnovu Zakona o posredovanju u zapošljavanju, relevantnim podzakonskim aktima i strategijama, poput: sprečavanja nezaposlenosti, brze i trajne reintergacije registrovanih tražitelja posla u tržište rada, sprečavanje dugoročne nezaposlenosti i dugoročnog primanja novčanih naknada, kao i efikasno provođenje zakona o osiguranju nezaposlenih i zakona o posredovanju u zapošljavanju.
Kako bi se moglo pratiti ostvarivanje ciljeva neophodno im je dodijeliti indikatore učinka koji će omogućiti neposredan uvid u stvarne učinke, biti što manje zavisni od uticaja bez mogućnosti za sistematsku manipulaciju.Upravljanje prema ciljevima operacionalizuje strateške ciljeve institucije i prevodi ih u kvantifikovane norme. Tranzicija od „upravljanja prema propisima“ ka „upravljanju prema ciljevima“, a na osnovu kvantifikovanih normi, kako bi se kontinuirano unaprijeđivala efikasnost rada.Takav pristup mijenja fokus JSZZ od značaja raspoloživih resursa ka kvalitetu rezultata rada. Važno je postići i dokazati opravdanost ulaganja javnih sredstava (budžet) kvalitetnim ishodima postignutim njihovom potrošnjom.
Radni materijal možete preuzeti ovdje, a dokument koji opisuje iskustva iz Švajcarske je dostupan ovdje.
