Razgovarao: Harun Cero
Inženjera Edhema (Eddie) Čustovića (31), koji je zbog ratnih dešavanja prije 20 godina napustio BiH, životni put je, preko Švicarske i Njemačke, odveo u Australiju, gdje je danas profesor na La Trobe Univerzitetu u Melbourneu, koji je poznat po istraživanju svemira i inovacijama.
Tuzlak Čustović je autor izuma Countakick, nosivog uređaja u obliku pojasa koji korisiti mikrofon i senzore da prati kretanje bebe tokom posljednjeg trimestra trudnoće.
Taj uređaj, kada se pojavi na tržištu 2017, trebao bi doprinijeti smanjenju broja mrtvorođene djece u Australiji.
Član Instituta inženjera elektronike i elektrotehnike (IEEE), Čustović je također učestvovao u projektu izrade digitalnog radara visoke frekvencije TIGER-3, vrijednog 1,7 miliona američkih dolara, koji ima uvid u vidno polje koje se pruža čak 5.000 kilometara od kopna.
Za Al Jazeeru govori o svojim izumima, fondaciji koju je osnovao u BiH, obrazovnom sistemu u Australiji…
Autor ste, kako mnogi mediji pišu, revolucionarnih izuma poput Countakick i Tiger-3 digitalnog radara. Zašto su oni revolucionirani i možete li nam opisati funkciju izuma?
– Revolucionarni izumi su izumi koji mijenjaju, poboljšavaju i unapređuju život osoba koje ih koriste. Countakick je jedan od mojih projekata koji je dobio dosta pažnje. Poznato je da se u Australiji svaki dan rodi pet mrtvorođenih beba i taj broj se ne smanjuje iz godine u godinu.
Ono što je poznato, jeste da je najčešći simptom mrtvorođenosti smanjen broj pokreta, tj. udaraca fetusa. Najjednostavniji način da se odredi broj udaraca je redovno brojanje istih. Do sada su se ti udarci mogli pratiti samo kod ginekologa, na monitorima koji se nalaze u njihovim ordinacijama.
U nastojanju da smanjimo ovu tragičnu statistiku, sedmero studenata i ja, kao koordinator projekta, združenim snagama smo na La Trobe Univerzitetu u Melbourneu stvorili Countakick.
Countakick je nosivi uređaj dizajniran za trudnice u trećem trimestru trudnoće, kako bi mogle pratiti kretanje, odnosno udarce bebe. Naime, radi se o nosivom uređaju u obliku pojasa koji korisiti kombinaciju mikrofona i senzora da bi pratio kretanje. Uz pomoć uređaja prikupljamo mnogo audioinformacija, a zatim pomoću naprednih tehnika možemo klasificirati pokrete fetusa.
Kroz ovaj projekat također smo otkrili mogućnost da se okarakteriziraju i izoliraju ostali unutrašnji zvukovi, kao što su crijevna probava i otkucaji srca (majke i djeteta). To prije nije bilo moguće zbog bučnog okruženja. Pored uređaja, osmislili smo i jednostavnu mobilnu aplikaciju koja snima pokrete bebe koje majka može sama pratiti i tu informaciju proslijediti svom ginekologu za dalje praćenje i na vrijeme reagovati na moguće anomalije.
Naravno, to neće zamijeniti potrebu da se konsultuju sa ginekologom, ali će omogućiti trudnicama koje žive daleko od bolnica i ambulanti da mogu da prate razvoj svoje bebe.
Realno je za očekivati da se Countakick pojavi na tržištu 2017. godine.
Još jedan od mojih projekata je (Tasman International Geospace Enviromental Radar) TIGER-3 radar. Moram kazati da je TIGER-3 projekat na kojem je radilo više inženjera i fizičara sa La Trobea, a i ja sam dao svoj doprinos.
To je digitalni radar visoke frekvencije vrijedan 1,7 miliona američkih dolara koji je smješten u blizini grada Adelaidea u Južnoj Australiji. Taj instrument se sastoji od tri linearna antenska niza, dužine 250 metara, čiji digitalni primopredajnik omogućava kompletan uvid u vidno polje koje se pruža čak 5.000 kilometara od kopna. TIGER radar je dio međunarodne mreže sličnih radara koji se zovu SuperDARN.
To je konzorcij od dvadesetak univerziteta iz 15 zemalja, koji upravljaju sa više od 35 radara, a koji pokušava razumjeti fiziku gornjih slojeva atmosfere i ionosfere planete Zemlje. Naučnici prikupljaju podatke za proučavanje svemirskog vremena, kao što su posljednje solarne baklje. One mogu onesposobiti mreže za napajanje energijom, satelite, navigaciju i nadzorni sistem u brodogradnji i avijaciji. Na primjer, 2015. smo imali solarne baklje koje su samo okrznule Zemlju.
Ovo je u potpunosti prvi digitalni radar takve vrste. Za naučnike to znači da sada mogu otkriti objekte i strukture koje prethodno nisu bile vidljive.
Vaš put vas je vodio od BiH, preko Švicarske i Njemačke i na kraju do Australije. Ratna dešavanja su Vas natjerala da sa sedam godina napustite BiH. Danas ste IEEE-a i univerzitetski profesor. Koliko je teško bilo za jednu izbjeglicu iz BiH postati ono što ste Vi danas?
– Moram priznati da put do uspjeha nimalo nije bio lagan, ali jedna od najuređenijih država na svijetu, Australija, svakome pruža jednake prilike. Kada smo došli u Australiju, živjeli smo u predgrađu Melbournea u kojem većinom živi radnička klasa.
Moji roditelji, koji su također visokoobrazovani, insistirali su da se moj brat i ja školujemo i obrazujemo i govorili nam da napornim radom možemo stvoriti svoju uspješnu priču. Pohađao sam jednu vrlo niskorangiranu srednju školu, jer moji roditelji nisu bili u prilici da me pošalju u privatnu školu, ali to nije umanjilo moju zainteresovanost za naukom i znanjem.
Rezultati su mi omogućili da upišem jedan od vodećih australskih univerziteta, La Trobe. Upornost, trud, mnogo žrtvovanja, podrška mojih roditelja i velika želja da se dokažem u svemu što radim, se isplatila. Stalno govorim i podsjećam moje studente da se moraju više žrtvovati da bi napravili veliki uspjeh u svojoj karijeri.
Nije dovoljno raditi samo ono što morate, nije dovoljno klimati glavom i biti dio sistema, niti je dovoljno raditi u okviru standardnog radnog vremena. Kada ste izbjeglica u drugoj državi, adaptacija na novu okolinu je vrlo bitna.
Svaka osoba traži svoje ljude u tuđini, ljude iz svoje zemlje sa kojima imaju nešto zajedničko. Sve je to lijepo zbog održavanja kuluture, ali mnogi naši ljudi u inostranstvu su upravo tu napravili greške. Nisu su integrisali dovoljno brzo da bi iskoristili bogastvo država poput Australije, Velike Britanije, Amerike, Njemačke, itd.
Bogatstvo tih zemalja nisu samo državni sistemi koji funkcionišu, već bogastvo različite kulture i nacija koje tu žive. Moji roditelji su bratu i meni uvijek govorili da trebamo upoznati druge kulture, da se ne smatramo posebnim i da svakome pružamo isti nivo poštovanja.
Da li nam možete reći nešto više o Vašim funkcija u IEEE-u i vašem radu na Univerzitetu, koji je poznat po tome da se bavi istraživanjem svemira?
– Pored akademskih obaveza na La Trobe Univerzitetu u Melbourneu, gdje kao koordinator projekata za akademiju i industriju, od januara 2016. obnašam i funkciju predsjednika IEEE-a za države Viktoriju i Tasmaniju, kao najmlađi izabrani predsjednik u historiji IEEE-a.
IEEE je najveća profesionalna organizacijama te vrste u svijetu, sa više od 425.000 članova u više od 160 država. Organizacija se bavi inženjeringom, tehnologijom i svim ostalim granama koje su vezane za nauku, uključujući i etiku, postavljanje standarda za industriju, održavanje konferencija, sarađivanje sa vladom u skoro svakoj državi svijeta, štampanje nekoliko stotina tehničkih žurnala i mnogo više od toga.
U ovoj organizaciji imam par visokih funkcija, pored gore navedene, dio sam Odbora za publikacije i proizvode i dopredsjednik za IEEE Mlade profesionalce.
Također, vrlo blisko sarađujem sa trenutnim predsjednikom IEEE-a Barryjem Shoopom i predsjednicom za 2017. Karen Bartleson. Mnogo sam im pričao o Bosni i Hercegovini. Vrlo je zanimljivo sjediti u odboru inženjera koji se sastoji od najuspješnijih profesora sa najjačih univerziteta u svijetu i inženjera i informatičara koji rade u kompanijama poput Googlea, Siemensa i Tesla Motorsa.
Fokus La Trobe Univerziteta je usmjeren na pet velikih i vrlo širokih područja u kojima pokušava dati doprinos: uspostavljanje zdrave zajednice, odnosno sredine; sigurnost hrane, vode i zdravog okoliša; sport, vježba i rehabilitacija; transformacija ljudskog društva i razumijevanje bolesti.
Ta područja su važna za većinu ljudskih bića i istraživanja koja sprovodimo moraju imati utjecaj na društvo. Ustvari, naš univerzitet se vodi citatom prvog prodekana: “Prava mjera veličine jednog univerziteta je ukupni učinak koji ima na ljudsko blagostanje i napredak”.
Moj istraživački rad direktno obuhvata četiri od pet navedenih područja. Na primjer, TIGER-3 radar je instrument koji se koristi za proučavanje svemirskog vremena i njegovog indirektnog utjecaja na našu planetu i zato spada u kategoriju sigurnosti hrane, vode i okoliša.
Osim toga, trenutno radimo sa Njemačkim svemirskim centrom (DLR) na razvoju naprednog sistema za snimanje, odnosno sistema koji će pratiti prirodne fenomene kao što su požari, poplave, oblaci pepela, oluje, kiše i suše iz svemira. DLR razvija optiku, dok mi razvijamo elektroniku i softver za kontrolu ovog instrumenta, koji će biti instaliran na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS).
U februaru ove godine ste najavili da će te zajedno sa bratom osnovati fondaciju koja će prikupljati finansijska sredstva iz dijaspore za školovanje studenata nauke i inženjeringa u Bosni i Hercegovini. Da li je ta ideja zaživjela?
– Teško je opisati kolika je moja želja da pomognem BiH, a posebno studentima inženjeringa, informatičarima i naučnicima, jer smatram da su oni budućnost i neotkriveno blago naše države.
Krajem 2015. godine sam imao priliku da posjetim Sarajevo na poziv profesorice Dušanke Bošković i upoznam profesore i studente na Elektrotehničkom fakultetu u tom gradu. Imao sam jednu otvorenu diskusiju sa studentima ETF-a na temu, kako pomoći mladima za bolju budućnost.
Bila mi je ogromna čast da se družim sa izuzetno talentovanim studentima kojima je prijeko potrebna podrška države. Ta djeca napuštaju Bosnu i Hercegovinu i odlaze u druge zemlje koje cijene njihovo znanje. Da bi se stvorila bolja budućnost, potrebno je stvoriti prilike da studenti postanu inovatori i da ne računaju samo na poslove u državnim institucijama.
Slušajući studente na Elektrotehničkom fakultetu i problem sa kojima se oni suočavaju u Sarajevu, dobio sam inspiraciju i motivaciju da napravim fondaciju za stipendije. Zajedno sa bratom, koji je također uspješan inženjer, napravio sam fondaciju koja će prikupljati finansijska sredstva, a posebno za školovanje studenata nauke i inženjeringa u BiH.
Pored ideje o fondaciji, posjeta Sarajevu je donijela još jedan veliki izazov u mojoj karijeri na kojeg sam jako ponosan, a to je organizacija IEEE Kongresa za studente i mlade profesionalce BiH 201. u Sarajevu, pod nazivom “Tehnologija i inovacija za svjetliju budućnost”.
Kongres, koji će biti održan od prvog do četvrtog decembra, dat će uvid mladima u Bosni i Hercegovini u mogućnosti i prilike koje im se pružaju kroz IEEE. Ovaj Kongres predstavlja platformu za saradnju studenata i mladih inženjera sa univerziteta širom BiH i daje im priliku da rade sa uglednim članovima i predavačima iz organizacije Young Professionals i globalnom IEEE zajednicom.
U sklopu Kongresa dodijelit ćemo stipendiju, što je i projekat kojeg Bosnia & Herzegovina Futures Foundation u saradnji sa mnom realizira, prvi put u akademskoj 2016/2017 godini. Cilj ovog projekta je stipendiranje studenata koji se obrazuju za inženjerska zanimanja na prostoru čitave Bosne i Hercegovine. Aplicirati mogu svi redovni studenti Bachelor studija iz bilo koje oblasti inženjeringa, a koji ne primaju niti jednu drugu stipendiju.
Dobitinici stipendija za 2016. godinu bit će predstavljeni na kongresu SYP BiH 2016 u Sarajevu. Prednost u dodjeli stipendije imaju studenti lošijeg materijalnog stanja, te studenti koji uz dobar prosjek i uspješno studiranje pokazuju visok nivo posvećenosti društvenom aktivizmu, volontiranju, društveno korisnom angažmanu i studenti koji imaju tu inovatorsku iskru. Tako da sa punim pravom možemo reći da je ideja zaživjela i trenutno je potrebna i njena promocija.
Koliko pratite razvoj nauke u BiH i regiji, da li inovatori u tim zemljama imaju uslove za realizaciju svojih ideja i napredovanje?
– BiH je jedna vrlo bogata država, mada mi to često pogrešno protumačimo. Bogatstvo naše države, ali i cijelog regiona bivše Jugoslavije, jeste inteligencija i snalažljivost ljudi. U BiH postoje razne mogućnosti, ali nažalost, za veliki napredak u nauci, potrebna su i velika sredstva da bi se obezbijedila tehnička oprema i radni uslovi. No, mimo toga, BiH ima izuzetno dobrih naučnika, i neki od njih upravo stvaraju posebnu priču u BiH, a ne u inostranstvu.
Što se tiče organizacija koje pomažu start-up konceptima naveo bih Networks.ba, Projekat zapošljavanja mladih (YEP), UNDP, Friedrich Neumann Fondaciju i naravno IEEE. Kao naučni događaj, naveo bih jednu jako značajnu konferenciju koja će biti održana u Sarajevu naredne godine, a radi se o Konferenciji medicinskog i biomedicinskog inžinjeringa (CMBEBiH). Konferencija ima za cilj poboljšanje stanja nauke, inovacija i start-up biznisa.
Šta su, po Vašem mišljenju, najveće prednosti obrazovnog sistema u Australiji u odnosu na one u regiji? Da li mislite da biste isti uspjeh postigli da ste ostali u BiH?
– Obrazovni sistem Australije se nalazi na samom vrhu najrazvijenijih država. Australija ima 23 miliona stanovnika i oko 40 univerziteta, od kojih su čak 21 rangirana među 500 najboljih univerziteta u svijetu. Puno se ulaže u školovanje i naravno to ima veliki utjecaj na razvoj države. Jedna od najvećih razlika u odnosu na univerzitete iz BiH, jeste praksa koja se stiče tokom školovanja .
To je jako bitan faktor kada je u pitanju nauka, medicina i inženjering, gdje su potrebne najnovije sprave da bi studenti bili što spremniji za obavljanje posla u svojoj struci. Na La Trobe Univerzitetu, gdje ja predajem, studenti inženjeringa rade na mnogim projektima na svakoj godini školovanja.
Također, na zadnjoj godini studija inženjeringa moraju da steknu šest do 12 mjeseci radnog iskustva prije nego što mogu da diplomiraju. Način obrazovanja se mnogo izmijenio u zadnjih 50-ak godina.
Studenti zahtijevaju da su sve informacije online u video i audioformatu, tako da su najbolji univerziteti to veći omogućili. Kao primjer, studenti na La Trobeu slušaju predavanja online sa već snimljenim materijalom. Ali, za svaki sat održanih online predavanja, mi dodamo sat vremena vježbi, koje se ne mogu raditi online. Ovaj sistem je bolje poznat pod nazivom “Flipped classroom” ili “Izvrnuta učionica”.
Ja iskreno smatram da bih bio uspješan i da sam ostao u BiH, ali taj put ka uspjehu najvjerovatnije bi izgledalo totalno drugačije. Za tu vrstu uspjeha jeste potrebno i malo sreće ili, kao sto kažu, da se nalaziš na pravom mjestu u pravom trenutku. No, moram reći da uspjeh u državama poput Australije ne dolazi onima koji ga čekaju da im padne u krilo. Morate biti spremni da sami krojite svoju sudbinu i da budete gladni za uspjehom.
Uz brojne zajednice koje žive u Australiji, svakako je brojna i bh. dijaspora. Jesu li se članovi bh. dijaspore uspjeli uklopiti u društvo?
– Mnogo Bosanaca i Hercegovaca je uslijed rata koji je zahvatio našu zemlju potražilo šansu za boljim životom, kako u Evropi, tako i u Americi i Australiji. Mi smo, kada smo bili u izbjeglištvu u Švicarskoj, dobili šansu da se preselimo u Australiju i da tamo nastavimo živjeti.
Porodice, ne samo iz BiH, već iz Srbije, Hrvatske i ostalih zemalja regiona, su pronašle svoj novi dom u Australiji. Ono što ponekad izaziva frustracije, jeste činjenica da neka naša djeca koja su došla u isto vrijeme kao i ja, nisu na najbolji način iskoristila sve što im je ova država pružila.
Mnogi mladi ljudi su željni uspjeha preko noći, pa odbace školu da bi zaradili brze pare, gdje strpljenje i žrtvovanje padaju u drugi plan. Ja se trudim da savjetujem mlađe generacije Bosanaca i Hercegovaca o važnosti obrazovanja. Nažalost, danas se smatra da je univerzitetsko obrazovanje potrebno samo da bi se dokopali nekog posla ili dugotrajne karijere. U suštini, u tome i ima istine, ali je korist univerzitetskog školovanja mnogo veća od toga.
Matica BiH u Australiji je vrlo aktivna i jaka.
Da li na La Trobe Univerzitetu ima studenata koji dolaze iz nekih zemalja naše regije i koji su najbrojniji?
– U zadnjih 10 godina smo imali samo tri ili četiri studenta koja su porijeklom iz BiH. Nažalost, školovanje za strane studente je vrlo skupo u Australiji, osim ako ne dobiju stipendiju. Ali, moram priznati da su oni koji su bili tu, bili strašni talenti. Oduševili su i ostale profesore na univerzitetu.
Šta Vas inspiriše da se bavite naukom?
– Kada odmalena postavljate teška pitanja za sve što vas interesuje, onda se to interesovanje razvija u motivaciju da otkrijete sve ono za što i dalje postoje pitanja, ali ne i logično i naučno dokazani odgovori.
Neki ljudi odluče da sjede i da prihvate da je svijet takav kakav jeste, ali isto tako neki od nas žele da otkriju tajne ove zemaljske kugle, svemira i kako da napredujemo kao čovječanstvo.
Za kraj bih iskoristio priliku i citirao mog idola i po meni najvećeg naučnika svih vremena, Nikolu Teslu: “Ako želite da otkrijete tajne univerzuma, razmišljajte u terminima energije, frekvencije i vibracije” i ”Naučnici danas misle duboko umjesto jasno. Čovjek mora biti zdrav da misli jasno, ali se može misliti duboko i biti prilično lud“.
Događaj koji Edi priprema je IEEE Student and Young Professional Congress BiH 2016. Projekat zapošljavanja mladih (YEP), koji se implementira uz podršku Vlade Švicarske, uspostavio je saradnju sa IEEE na organizaciji IEEE Student and Young Professional Congress BiH 2016 (IEEE SYPC BiH 2016). Saradnja će se ostvariti u zajedničkoj organizaciji ovog događaja, uz nadu da će krajnji rezultat biti inovacije, koje će postati uspješne startup kompanije, a samim time omogućiti samozapošljavanje mladima sa univerzitetskom diplomom. Trenutno timovi studenata elektrotehnike vođeni svojim mentorima razvijaju inovacije širom BiH, a plan je da se one najbolje komercijalizuju i da prerastu u poslovne poduhvate.
Izvor: Al Jazeera/YEP
