Švicarsku odluku o napuštanju fiksnog tečaja njihovog franka prema euru već neki zovu “tsunamijem”. Ali obzirom da se može očekivati još veći pad vrijednosti eura, Švicarci su očito izgubili strpljenje.
Iznenađenje ovog četvrtka (15.1.) je bilo utoliko veće što se predsjednik Švicarske nacionalne banke (SNB) Thomas Jordan još donedavno zaklinjao kako će “braniti” paritet švicarskog franka prema euru u tečaju 1,20 za jedan euro “po svaku cijenu”. Konačno, do tog pariteta je i došlo nakon bolnih iskustava švicarskoga gospodarstva u jeku krize u zoni eura.
Thomas Jordan, predsjednik SNB-a
I u Hrvatskoj su se 2011. mnogi “opekli” na kreditima s deviznom klauzulom u “švicarcima” ( ), dakle gdje je iznos i rata vezana na vrijednost švicarskog franka u trenutku sklapanja kreditnog ugovora. Naravno, švicarsku središnju banku nisu zanimale nevolje stranaca koji su potpisali takvu kobnu klauzulu, nego ih je brinulo nešto mnogo važnije: konkurentnost švicarskoga gospodarstva.
Jer s “jakim” frankom su i svi švicarski proizvodi skuplji od konkurencije iz zone eura. Zato je u ljetu 2011. SNB odlučio fiksirati tečaj i obećao intervenirati na švicarskom tržištu deviza kako bi se taj tečaj i održao. No to znači i nešto drugo: SNB je tako prodavao franke i stjecao stranu valutu, a kako se sad opet gubi povjerenje u euro, tako su i švicarske devizne rezerve postajale upravo goleme. Tako je 7. siječnja ove godine, dakle nakon što se otvorilo pitanje tko će biti na čelu euro-zemlje Grčke, SNB dao objaviti kako je zabilježen novi “bijeg” kapitala u švicarske franke. Samo u prosincu su švicarske devizne rezerve povećane za oko 32 milijarde na ukupno 495 milijardi švicarskih franaka – najveći porast od ljeta 2012.
Ubrzo nova poplava eura na tržištu?
Ovog tjedna je postalo prilično izvjesno kako bi vrijednost eura prema dolaru i drugim svjetskim valutama, mogla još više pasti. Ovaj put to nema veze s izborima u Grčkoj ili u napetim odnosima prema Rusiji, nego stoji zapisano u izvješću vještaka za Europski sud u Luxembourgu. Naime, stručnjaci su se, na zahtjev tužbe u Njemačkoj, pozabavili pitanjem smije li Europska središnja banka sama kupovati državne obveznice zemalja zone eura. Predsjednik ESB-a Mario Draghi uporno zagovara tu mjeru kako bi ona podigla cijenu obveznica iz posrnulih država – i istovremeno stavila još više gotovine na raspolaganje tržištu kapitala u strahu od deflacije.
Ne treba gajiti iluzije: Švicarci su ‘pobjegli’ od eura prije svega zato jer se iz dobrih razloga ne vjeruje europskoj zajedničkoj valuti da će zadržati svoju vrijednost. A to bi nas još moglo skupo koštati.
Iako mnogi u Njemačkoj misle kako ESB time prekoračuje vlastite ovlasti, mišljenje stručnjaka je bilo kako “u načelu” ESB smije posegnuti i za takvom mjerom. Doduše, ovo izvješće se nipošto ne može svesti tek na puko “da” ili “ne”, a ovo još nije niti odluka suda. Ali se već pokazalo kako se suci Europskog suda veoma često uglavnom drže mišljenja takvih vještačenja stručnjaka. Niti ESB još zapravo nije donio odluku – definitivno bi ta mjera trebala biti dogovorena na sastanku 22. siječnja ove godine.
Računica je tu jednostavna: više eura na tržištu novca znači da će njegova vrijednost najvjerojatnije pasti prema drugim valutama, makar čak i odluka ESB-a još nipošto ne znači da će doista početi stizati novi kovčezi novca na tržišta kapitala. Često je dovoljna već i mogućnost pa da se raspoloženje na tržištu promijeni – to smo vidjeli i kod “kišobrana za euro” koji praktično jedva da se ikad morao i otvoriti.
Švicarcima je pretežak euro oko vrata
Barem po mišljenju vještaka, Mario Draghi je ‘dobio zeleno svjetlo’
Ali u Švicarskoj središnjoj banci su shvatili kako više nema smisla takva državna intervencija na tržištu kapitala. Na koncu, svaki “fiksni” tečaj znači da na tržištu više ne vlada temeljno načelo gdje odnos ponude i potražnje određuje cijenu. “Švicarci” se traže sve više, euro sve manje – i SNB tu više nije mogao držati prst u rupi na dnu barke eura.
Predsjednik Švicarske nacionalne banke Jordan je zato ovog četvrtka (15.1.) obustavio taj paritet, makar je priznao kako se to moglo učiniti ili iznenada – ili uopće ne. Drugim riječima, za njega nije bila opcija da tek spusti vrijednost euru prema franku, ali ova odluka znači i da se jedva može zamisliti i da će u nekoj skorijoj budućnosti takav paritet opet biti uveden. Jer svjetsko tržište jedva da može vjerovati nekome tko prvo tvrdi da će “braniti” euro do posljednjeg franka i do kraja svijeta da bi onda potpuno liberalizirao tečaj – i onda ponovo uveo paritet.
Za predsjednika Njemačkog ekonomskog instituta (DIW) iz Berlina, Marcela Fratschera ta odluka švicarske središnje novčarske institucije nije bila iznenađenje: “Ta odluka (o ukidanju pariteta op.ur.) je već odavno trebala uslijediti. Ova politika čvrstog tečaja je doduše proteklih godina štitila švicarske izvoznike i poticala njihovu konkurentnost slabim frankom. Ali ta se politika može pokazati kao izuzetno skupa greška. Jer vrijednost franka će dugoročno narasti prema euru i gubitak vrijednosti na devizne rezerve bi zato mogao biti golem. I trenutak odluke sigurno nije slučajan. Očekivanje odluke o kupnji državnih obveznica ESB bi euro srednjoročno i dalje trebao oslabiti i tako bi Švicarska središnja banka morala kupovati još više deviza na tržištu.”
Švicarski proizvodi će sad za nas biti skuplji, a i turisti će radije u Italiju, Austriju ili Njemačku na skijanje.
U Švicarskoj se pak opet čuje kako će to tamošnje usluge i proizvode učiniti nedostižno preskupima. Tako je i Nick Hayek, predsjednik koncerna švicarskog proizvođača satova Swatch, doslovce šokiran tom odlukom: “Tu mi nedostaju riječi! Jordan nije samo ime predsjednika SNB-a, nego je to i rijeka, a to što SNB izvodi, to je tsunami. Kako za (švicarsku) izvoznu industriju, tako i za naš turizam i na koncu, za čitavu Švicarsku.”
