Rezultati najnovije Studije o mladima u BiH, koja je obuhvatila 1. 000 mladića i djevojaka u dobi od 14 do 29 godina iz svih krajeva BiH, pokazali su da većina mladih, njih skoro 62 odsto, u manjoj ili većoj mjeri žele napustiti zemlju. Ako se to uporedi sa nalazima ranije Studije o mladima, čak 12,6 odsto više mladih žele otići iz zemlje nego što je to bio slučaj prije tri godine.
U poređenju sa zemljama regiona, mladi iz BiH izrazili su snažniju želju za odlaskom od vršnjaka iz Slovenije i Hrvatske, ali znatno slabiju želju od onih iz Srbije i sa Kosova.
„Zabrinjavajući je podatak da 40 odsto mladih želi da napusti zemlju zauvijek, drugi dio planira ostati u inostranstvu duže od 20 godina, njih 18 odsto, zatim slijede oni koji bi ostali određeni broj godina. Želju za povratkom izrazila je većina mladih ljudi, međutim, oni planiraju provesti najproduktivnije godine negdje drugo, što ima šire društvene posljedice“, navodi se u studiji.
Razlozi odlaska se nisu promijenili u odnosu na prethodnu Studiju o mladima iz 2015, pa mladi i ovoga puta kao osnovne razloge odlaska ističu unaprijeđenje kvaliteta života, bolje poslovne prilike, kao i bolje obrazovanje.
„Zabrinjavajuće je da mladi koji su trenutno zaposleni, takođe iskazuju želju za odlaskom, najčešće zbog loših uslova tržita rada i malih plata koje često ne podmiruju ni osnovne životne troškove, a planiranje porodice dovodi u pitanje“, navodi se u pomenutoj studiji.
PREDUZETNIŠTVO
Vlada treba i da radi na kreiranju podsticajnog ambijenta za generisanje, rast i razvoj preduzetničkih ideja mladih, a pogotovo kroz administrativnu podršku mladim preduzetnicima, kroz smanjenje birokratskih i drugih prepreka u osnivanju i razvoju preduzetništva i obezbjeđenje sistematske podrške mladim ljudima koji se bave preduzetništvom.
„To bi moglo da se kreće od apsolutnog smanjenja administrativnih barijera i čekanja, do oslobođenja od određenih davanja u prvim godinama pokretanja biznisa. BiH bi se, isto tako, mogla brendirati u određenim područjima, prateći primjere nekih evropskih država, kao slobodna zona za freelance poslovanje, u kojima bi se mladima koji rade freelance poslove isplatilo ostati i poslovati legalno, jer bi porezi, doprinosi i davanja bili svedeni na namjanju moguću mjeru. Sa sprovođenjem takve ideje, moglo bi se ozbiljno privući i stanovništvo iz susjednih, kao i iz ostalih evrospkih država u kojima su davanja veća, te se tako trend odlaska mladih preokrenuti u trend dolaska…“, navodi između ostalog Lučka iz banjalučkog Centra za ljudska prava.
Dosta su se planovi pravili samo radi ispunjavanja forme, bez konsultacija sa onima za koje se izrađuju. Vrijeme je da oni koji su izabrani da kroje bolju budućnost za sve građane shvate da je voda došla do grla. Da će sve više mladih, obrazovanih i radno sposobnih napuštati ovu zemlju, odlaziti trbuhom za kruhom u potrazi za onim što ovdje ne mogu sebi da obezbijede.
A da bi se to promijenilo, potrebno je za početak razumijevanje i iskrena želja da se stvari pomjere sa mrtve tačke, te konkretne mjere i njihovo provođenje. Nažalost, toga još uvijek nema. Hoće li biti? Pa, zavisi upravo od onih koji su do sada samo blijedo gledali kako se ova zemlja osipa i nestaje.
Pitali smo mlade ljude koji traže posao, šta je to bi zadovoljilo njihove potrebe i što bi ih spriječilo od pomisli da napuste ovu zemlju.
Odgovori koje smo dobili su skromni. Većina njih ne traži mnogo, ali su svi saglasni da je vrijeme da se stvore uslovi u kojima bi se radnik osjećao kao čovjek.
Svi oni naglašavaju da je važno da se počne cijeniti stručnost, znanje i sposobnosti radnika. Kao i da je vrijeme da plate uhvate korak sa osnovnim potrebama.
Evo šta su nam rekli oni koji traže posao:
Maja Kalinić već duže vrijeme pokušava da pronađe posao u struci, ali bezuspješno.
“Do sad nisam mogla da nađem posao u struci, ne zato što ga nisam tražila već zato što ga nisam mogla dobiti. Jer, svi mi znamo kako se ovdje dobija posao. Sa druge strane, uslovi na drugim poslovima koji se nude su veoma loši. Od toga što je u ponudi ne može da se osigura život dostojan čovjeka. Sigurno bi jedan od uslova za normalan život bio posao gdje bi imala normalnu platu, a pod tim podrazumjevam platu koja može da pokrije bar osnovne životne troškove. Ne tražim ja neki luksuz, putovanja, šopinge, ali moramo imati uredno plaćene doprinose, da imamo osiguranje, da imamo posao sa noramalnim radnim vremenom, da se cijeni znanje i zvanje.”
Nikolina Dukić tvrdi da je veoma teško pronaći posao koji bi zadovoljio osnovne potrebe mladog čovjeka.
“Ja nisam ni malo zahtjevna i javljala sam se na razne oglase i konkurse, ali još uvijek nisam nasal neki posao. Mislim da većina mladih ljudi ovdje nisu zahtjevni i ne traže mnogo, ali ni u takvim uslovima ne mogu naći posao. Ja samo želim posao koji bi zavisio od moga rada i gdje bi bila sigurna da neko vrednuje na pravi način ono šta radim i šta znam. Takođe, ja ne očekujem da radim nešto za šta nisam stručna, ali sa druge strane smatram da je veoma bitno da radnik bude adekvatno plaćen i da ove plate ne odgovaraju potrebama. Ovdje ljudi dobijaju platu od 400 do 500 maraka, što nikako nije dovoljno za mlade ljude, posebno one koji imaju porodicu. Mislim da bi prosječna plata od 1.000 maraka bila dobar pokazatelj da ima nade. “
Naša sljedeća sagovornica se sprema za odlazak iz BiH, ali kako kaže još uvijek želi da vidim šta se nudi za mlade ljude koji bi ostali da rade i žive u svojoj državi.
“Sve ono što je u ponudi na tržištu ne može zadovoljiti naša interesovanja iz prostog razloga što sve kompanije nude poslove koji ne mogu zadržati radnike u BiH. Ovdje se sve što bi zadovoljilo neke potrebe mladih ljudi vrti oko IT tehnologije, a ne možemo svi biti orijentisani ka toj vrsti posla. Tu se postavlja i pitanje zašto uopšte studiramo neke druge fakultete u našoj državi. Ja iskreno ne planiram ostati ovdje i trenutno čekam vizu za Ameriku i ne mislim da se vraćam dok se ovdje ne iskorijeni politika koja se uvukla u svaku poru. Jer tek tad će se stvoriti ovdje povjerenje i vjera da može da se napreduje. Da bih promjenila svoje mišljenje i ostala da radim ovdje prvi uslov bi bio da ne budem dio nikakve politike, da me niko ne maltretira, da imam pravo da izrazim svoje stavove i slično”
Aleksandar Nikolić je nezaposlen već dvije godine, ali još uvijek ne odustaje. Nada se da će uskoro pronaći posao, ali i povratiti nadu u bolje sutra.
“Nadam se da ću uskoro uspjeti da pronađem posao. Mi bi ovdje morali da mijenjamo mnogo toga, da ponudimo mladim ljudima normalno radno vrijeme, da imamo platu u skladu sa standardom u kojem živimo, jer trenutna prosječna plata ne odgovara osnovnuim životnim potrebama, a da ne govorimo o svemu onome što jedan mlad čovjek možda želi i što može sebi da priušti negdje na Zapadu. Zbog toga su mnogi i otišli odavde. Ja se maksimalno trudim da ostanem, ali ako ne bude drugog izlaza i ako se ništa ne pomjeri na bolje biću prinuđen i na taj korak. Za sad se nadam da će bar prosječne plate porasti na 1.000 KM, kako se najavljuje, jer bi to bio jedan pozitivan impuls za sve nas.”
