Jedna od gorućih tema u BiH posljednjih mjeseci je da poslodavci ne mogu pronaći radnike. Posebno je to izraženo kod nekih zanimanja vezanih za građevinu, vozača, različitih vrsta zanatlija, piše Večernji list BiH. Stječe se dojam da je BiH visoko razvijena zemlja u kojoj je nezaposlenost doslovno obilježena jednobrojčanim postotkom. Nažalost, stvarnost je daleko od toga. BiH je i dalje u svjetskom vrhu po broju nezaposlenih, a službena brojka je 435.358. Traže svoja prava “Do unazad godinu, na jedno ispražnjeno radno mjesto u BiH bilo je jako mnogo prijava, po 3000 ljudi je konkuriralo, recimo, na jedno radno mjesto blagajnice, a sada se često ne prijavi nitko. U malim sredinama posebno je sve teže naći radnika, dobrog pogotovo. Evo, primjerice Gračanica. Nitko se ne prijavljuje na oglase”, kazala je medijima Mersiha Beširović, predsjednice Sindikata radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH, dodajući da je to i stoga što je sve manje onih koji će raditi pod bilo kakvim uvjetima i za bilo kakvu plaću.

S obzirom na broj nezaposlenih, jasno je da problem nedostatka radne snage u BiH ne postoji. Međutim, postoji nešto drugo. Radnici ne žele više raditi “na crno”, za minimalne plaće koje pokrivaju samo odlaske na posao i s posla, raditi prekovremeno i praznicima, a da za to nisu odgovarajuće plaćeni. Radnika ima, pitanje je samo cijene, pitanje jesu li poslodavci za rad spremni platiti adekvatnu cijenu i osigurati adekvatne uvjete rada. Da se situacija znatno mijenja, govori i primjer poduzetnika koji se do sada baš i nije dokazao kao ljubitelj radničkih prava. Mnogo je radnika plaćao “na crno”, većinu je držao na minimalcu, a radnici, bojeći se otkaza, nisu smjeli ni pisnuti. No, posljednjih godinu i pol situacija se počela mijenjati. Kad mu je radnica rekla da daje otkaz jer ne može više “ovako raditi”, odgovorio joj je: “Idi sad tri tjedna na godišnji i vrati se da se dogovorimo o plaći i tome na kojemu mjestu želiš raditi”. Ne vjeruju natječajima, a to što se posljednjih godina sve manje ljudi prijavljuje na natječaje rezultat je dugogodišnjeg raspisivanja natječaja “pro forme”. Godinama se, posebno u državnim i javnim ustanovama, natječaji raspisuju isključivo da se zadovolji zakonska obveza što je jednostavno ušlo u svijest ljudi i prestali su se prijavljivati na iste. Sada, i ako im je radnik za neku poziciju nužan, kandidati se jednostavno ne javljaju.

izvor: https://www.vecernji.ba/