VIJESTI.BA: Na sjednici Ekonomsko-socijalnog vijeća FBiH Vlada Federacije je socijalnim partnerima prezentirala radnu verziju zakona o doprinosima i zakonu o porezu na dohodak. S obzirom na iskustvo, koje imate u oblasti poslovnog i privrednog prava, šta bi promjene koje je ponudila Vlada donijele privredi?
DURAKOVIĆ: Federaciji je uistinu potrebna strukturna promjena poreske politike. Dobro je što se Vlada konačno počela baviti time. Loše je što radna verzija – a nadam se da neće biti i konačna – stoji u suprotnosti s ciljevima reformske agende, kao glavnog ekonomskog programa Vlade. Naime, zakonski prijedlozi o doprinosima i dohotku predstavljeni u prošli utorak, doveli bi do dodatnih poreskih opterećenja za ekonomiju, umjesto da zapravo smanje ta opterećenja i stvore preduslove da privreda prodiše.
Vlada je predložila smanjenje doprinosa, ali istovremeno je predložila povećanje poreske osnovice, što faktički znači da će porez koji poslodavac i radnik plaćaju državi biti veći nego ranije u velikom broju industrija i za većinu radnika. Preliminarne analize pokazuju da će najveći teret reforme snositi radnici i poslodavci u sektorima gdje se isplaćuju najmanje plaće, a da će reforma pogodovati sektorima u kojima su plaće veće od prosječnih u Federaciji (npr. državna administracija). To neće samo ugroziti postojeća radna mjesta, već onemogućiti otvaranje novih.
VIJESTI.BA: Koliko smo, po privrednom zakonodavstvu daleko od EU normi?
DURAKOVIĆ: Mi trenutno imamo apsurdnu situaciju da doprinosi na teret radnika u zemlji EU kao što je Slovenija iznose 22,10 posto, dok je u BiH 41,5% posto. To dovodi do toga da radnik u Sloveniji ima veću platu, poslodavac manje plaća državi, dok radnik u BiH ima manju platu, a poslodavac plaća puno više državi nego u Sloveniji. I kako onda očekujemo da poslodavci pokreću biznise kod nas?
Slovenija je prema Svjetskoj banci na 39. mjestu u svijetu prema lakoći poslovanja, a BiH na 79. mjestu. Stopa nezaposlenosti u Sloveniji je oko 10 posto, a u BiH oko 40 posto. Poreska ‘reforma’ Vlade može nas samo odvesti na još gore mjesto prema lakoći poslovanja, odbiti investitore i povećati nezaposlenost.
Slikovito kazano bh. društvo liči na auto u kojem je četvoro ljudi, a kojem je u zimu nestalo goriva kilometar od bezinske pumpe. Dvojica od tih ljudi (poslodavac i radnik) izađu vani da guraju auto naprijed, a ostala dvojica (vlast i budžetski korisnici) sjede u tom autu i otežavaju ovim koji guraju. Ukoliko i administracija i budžetski korisnici ne izađu iz auta, da ga barem rasterete, ako već neće da guraju, auto nikad neće stići do bezinske pumpe. Jasno, hladno je vani, izvan auta, izvan budžeta, ali ne može se sjediti i čekati dok se svi ne smrznu.
VIJESTI.BA: Vlada Federacije je ipak skrbnik ogromnom broju ljudi koji primaju socijalne naknade s budžeta, a tu su i penzioneri i ostale kategorije. Da ne bi ostavila te ljude na cjedilu Vlada je morala naći način da napuni budžet. Kako da Vlada napuni budžet, ako radikalno skreše doprinose? To je jedna nezavidna pozicija.
DURAKOVIĆ: Najprije, nisu samo socijalno ugroženi na budžetu, već i ogromna administracija, koja se uglavnom kod ovakvih priča krije iza socijalno ugroženih. No i korisnici socijalne pomoći i višak administracije će morati kad tad da ode s budžeta i počne raditi u privatnom sektoru. Što prije se to desi, tim bolje. Kad bude više zaposlenih, biće i više para za penzionere.S ovolikom nezaposlenošću, PIO fond je dugoročno neodrživ.
Osnovno pitanje ekonomije, kao kičme jedne države, jeste kako da društvo preživi od trenutka kad smanji doprinose (i smanji priliv novca u budžet) do trenutka kad rasterećena privreda otvori radna mjesta u kojima ti korisnici socijalne pomoći mogu raditi.
Međunarodne finansijske institucije su voljne da nam pomognu da prebrodimo taj period od tačke A do tačke B. Kada bi Vlada Federacije uistinu bila hrabra i spremna da rastereti privredu, da nas od 79. mjesta dovede na 39. ili slično, da teret na radnika ne bude predloženih 33% već 20%, sigurno je da bismo imali procvat investicija. U tom turbulentnom periodu, sigurno je da bi međunarodne finansijske institucije čiji je interes liberalizacija tržišta – bile voljne da pomognu Vladi da kreditima napuni ono što bi nestalo iz budžeta smanjenjem doprinosa. I onda kada bismo, nakon nekog vremena, imali puno više novootvorenih firmi, i radnih mjesta, te proširenje poreske baze (manji porezi, ali puno više onih koji ih uplaćuju) mogli bismo konačno doći u situaciju da povećamo zaposlenost, stabiliziramo budžete i počnemo vraćati kredite.
VIJESTI.BA: Ima li provođenje suštine reformske agende, alternativu?
DURAKOVIĆ: Jedina alternativa tome je ovo što se dosad radilo. Da doprinosi ostanu i dalje visoki, što znači da nema novih radnih mjesta. Tako možemo ići samo iz kredita u kredit, sve dok ne dođemo u situaciju da moramo prodati i BH Telecom, i Elektroprivredu, i zdravstvo da bismo platili te kredite. Neprovođenje reformske agende, odnosno odbijanje da se oslobodi tržište – sigurno je najopasnija stvar koja trenutno ugrožava suverenitet ove države. MMF nije došao da nam otme državna preduzeća, već da liberalizira tržište. I on će to uraditi prije ili kasnije, milom ili silom. Naš je zadatak da se brinemo za našu državu, a nema sumnje da je u interesu države da napravimo promjene što prije, i to milom, a ne silom. Prije nego što bude kasno.
VIJESTI.BA: Prošle su već dvije godine od općih izbora. Za dvije godine idu ponovo izbori. Da li je realno očekivati da bi bilo koja stranka u BiH bila spremna krenuti u tako radikalne reforme?
DURAKOVIĆ: Svako kome je očuvanje države BiH prvi interes bi to uradio. Novalićeva Vlada je na početku svog mandata napravila nekoliko hrabrih poteza od kojih bih izdvojila usvajanje Zakona o radu. Iako taj Zakon nije u ogromnoj mjeri skinuo okove s privrede, ipak je bolji od prethodnog.
Određen broj političkih oportunista, koji o stvarima razmišljaju od danas do sutra, ne u dugoročnom interesu države – vodio je hajku protiv tog Zakona. Treba se uvijek zapitati, šta rade zapravo ljudi, koji se protive liberalizaciji privrednih uslova u BiH? Imamo 520 hiljada nezaposlenih, koji sigurno je – neće dobiti posao, ako Vlada ne rastereti privredu, ako ne olakša uslove poslovanja. Tako oni, koji su po pitanju Zakona o radu, navodno stali u odbranu ‘radničke klase’, zapravo su doprinijeli tome da se još više smanje šanse da ovih 520 hiljada nezaposlenih dobije posao. Ima još uvijek nekih opozicionih, ‘ljevičarskih’ partija koje kritikuju Zakon o radu ne objašnjavajući konkretno u kojim članovima je problem. Šta ja njihova poruka? Da ovih 520 hiljada ne treba dobiti posao?!
Ono što je prioritet svih prioriteta u BiH jeste – zapošljavanje ovih 520 hiljada. Rekoh, Vlada je na početku mandata krenula da provodi neke važne reforme, ali je onda odjednom naprasno stala. Tako već duži vremenski period nismo svjedočili provođenju neke korisne mjere, kao što je bio Zakon o radu. Cinik bi rekao, valjda su sindikati (posebno sindikati državnih službenika) zadovoljni što je Novalićeva vlada, pod nečijim pritiskom, prestala da provodi reformsku agendu. Konkretan rezultat toga jeste njeno priznanje u Pismu namjere MMF-u da nezaposlenost nije smanjena ‘i pored provedenih mjera’. U ekonomiji vlada skoro gvozdena nužnost – ako nezaposlenost nije smanjena, ‘i pored provedenih mjera’, to znači da niste proveli potrebne mjere. Tako i ako prođe – a borićemo se da ne prođe – poreska ‘reforma’ bit će naivno čitati izvještaj vlade, u kojem će se opet reći da je „nezaposlenost porasla, iako su smanjeni doprinosi“, tj. oporezovani topli obrok, prevoz, regres.
Najveću odgovornost za prestanak provođenja reformske agende ima, naravno, vlast, koja previše pažnje poklanja zaštiti interesa svojih ljudi u administraciji, a premalo privrednicima, radnicima i nezaposlenim; no dio odgovornosti snosi i dio oportunističke opozicije, koja je počela kritikovati reformsku agendu kao takvu, sve i što valja i što ne valja u njoj, i tome pomogla vlastima da ju prestanu provoditi.
BiH se može izvući iz ove krize, samo ako primarni cilj politike ne bude očuvanje vlasti po svaku cijenu, već rad u interesu i očuvanju države. Bolje je biti član vlade, koja ima hrabrosti da provede mjere koje će spasiti državu, pa makar to značilo i izgubiti iduće izbore, nego biti opozicija, koja je zarad prikupljanja jeftinih političkih poena, spremna blokirati provođenje reformi od kojih zavisi očuvanje države i njene ekonomije. Razumijem – iako ne pravdam – ako je Novalićeva vlada iz straha da će izgubiti iduće izbore, ako provede reformsku agendu, usporila sa njenim provođenjem. Međutim, od najveće važnosti je istaknuti da na bh. političkoj sceni još uvijek ima ljudi, kojima primarni interes nije očuvanje fotelja, već spas države, i bolji život njenih ljudi.
Razgovarao: Nihad Hebibović
(Vijesti.ba)